

Agencija za nacionalnu bezbjednost ni nakon gotovo pet godina i više sudskih postupaka ne odustaje od namjere da od javnosti sakrije informacije o radnom angažmanu, zaradama i drugim primanjima svog bivšeg službenika Petra Lazovića, iako je Ustavni sud Crne Gore jasno utvrdio da oznaka tajnosti ne može biti dovoljna za automatsko uskraćivanje pristupa informacijama.
MANS je 15. novembra 2021. godine zatražio ugovore o radu Petra Lazovića, prateću dokumentaciju i njegove isplatne liste. Zahtjev je podnijet u okviru istraživanja imovine i životnog stila porodice Lazović, posebno imovine njegovog oca Zorana Lazovića, dugogodišnjeg visokog policijskog funkcionera.
Podaci koje je MANS tada prikupio pokazivali su da je Petar Lazović kupovao vrijedna vozila još kao veoma mlad. Dokumentovane su kupovine tri vozila ukupne vrijednosti od najmanje 92.500 eura: Mitsubishi Lancer Evolution, kupljen 2009. godine za 40.000 eura, u godini kada je navršio 19 godina; Mini Cooper SD ALL4, kupljen 2013. za 35.000 eura; i Golf VII, kupljen 2018. godine za 17.500 eura. Pored toga, koristio je i BMW X1 čija nabavna vrijednost nije bila poznata.
Upravo zbog toga je postojao nesumnjiv javni interes da se utvrdi koliko je Lazović zarađivao u državnoj službi i da li je njegov životni stil mogao biti objašnjen njegovim zakonitim prihodima. Taj interes je kasnije postao još izraženiji zbog postupaka koji se vode protiv Petra Lazovića i navoda tužilaštva o njegovim vezama sa pripadnicima kavačkog kriminalnog klana.
Agencija za nacionalnu bezbjednost je 25. novembra 2021. godine odbila zahtjev MANS-a, pozivajući se na tajnost kadrovskih evidencija, podatke o zaposlenima i zaštitu nacionalne bezbjednosti. Agencija, međutim, nije objasnila kakva bi konkretna šteta nastala objavljivanjem podataka o zaradama jednog javno poznatog službenika, niti je ozbiljno odmjerila tu moguću štetu sa očiglednim interesom javnosti da zna.
Umjesto da kontrolišu zakonitost takvog postupanja, Upravni sud Crne Gore i Vrhovni sud Crne Gore prvobitno su praktično preuzeli argumentaciju ANB-a. Upravni sud je 18. aprila 2023. godine zaključio da poseban test štetnosti nije potreban jer je šteta navodno već procijenjena prilikom određivanja stepena tajnosti. Vrhovni sud je 8. septembra iste godine potvrdio takvu presudu, bez stvarne analize javnog interesa, proporcionalnosti potpune zabrane pristupa i mogućnosti da se MANS-u omogući makar djelimičan pristup dokumentima.
Preokret je nastupio tek odlukom Ustavnog suda Crne Gore od 29. septembra 2025. godine. Ustavni sud je utvrdio da redovni sudovi nijesu provjerili svrhu i prirodu traženih informacija, ulogu MANS-a kao čuvara javnog interesa, konkretnu opasnost koja bi nastala njihovim objavljivanjem, proporcionalnost ograničenja prava na pristup informacijama niti mogućnost djelimičnog pristupa. Time je potvrđeno da državna institucija ne može jednostavno staviti oznaku tajnosti na dokument i očekivati da sudovi tu odluku prihvate bez ozbiljne kontrole.
Postupajući po odluci Ustavnog suda, Vrhovni sud je 11. marta 2026. ukinuo svoju raniju presudu i predmet vratio Upravnom sudu. Upravni sud je zatim 9. juna 2026. poništio rješenje ANB-a, utvrđujući da Agencija nije sprovela odgovarajući test štetnosti, nije dovoljno obrazložila svoju odluku i nije odmjerila moguću štetu sa pravom javnosti da zna.
Uprkos tome, ANB je 13. avgusta 2026. ponovo u cjelosti odbio zahtjev MANS-a. Agencija je formalno priznala postojanje javnog interesa, ali je ponovo dala prednost opštim i nedovoljno konkretnim tvrdnjama o zaštiti nacionalne bezbjednosti, kadrovske strukture, metoda rada i operativnih kapaciteta. MANS je zbog toga 27. avgusta podnio novu tužbu Upravnom sudu.

„Ovaj slučaj pokazuje koliko institucije mogu biti uporne kada žele da od javnosti sakriju informacije, ali i koliko sudovi mogu zakazati kada umjesto stvarne kontrole samo prepisuju argumente organa vlasti. Upravni i Vrhovni sud su prvobitno, bez ozbiljne provjere, stali uz ANB i prihvatili oznaku tajnosti kao dovoljan razlog za potpuno uskraćivanje informacija. Tek je Ustavni sud morao da ih podsjeti da njihova uloga nije da budu ovjerivači odluka tajne službe, već da štite Ustavom garantovana prava i kontrolišu zloupotrebu državne moći“, izjavio je direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
Milovac je ocijenio da je posebno zabrinjavajuće to što ANB nastavlja da krije dokumentaciju i nakon što su Vrhovni i Upravni sud, postupajući po odluci Ustavnog suda, izmijenili svoje ranije odluke.
„Kada se informacije odnose na službenika bezbjednosnog sektora kojeg tužilaštvo povezuje sa organizovanim kriminalom, na njegovo raspolaganje skupom imovinom i na mogući nesklad između prihoda i životnog stila, javni interes ne može biti jasniji. Ne tražimo operativne planove, identitete tajnih saradnika ili podatke čije bi objavljivanje stvarno moglo ugroziti bezbjednost države. Tražimo podatke o radnom angažmanu i novcu koji je isplaćivan iz javnih sredstava. Tvrdnja da bi njihovo objavljivanje otkrilo metode rada ili operativne kapacitete ANB-a djeluje kao izgovor za zaštitu pojedinca i institucije od legitimne javne kontrole“, naveo je Milovac.
Prema njegovim riječima, neprihvatljivo je da građani godinama finansiraju sudske postupke samo zato što jedna državna institucija odbija da prihvati da tajnost nije njeno neograničeno pravo.
„Ako se tajnost koristi da bi se sakrilo ko je bio zaposlen, koliko je primao iz budžeta i da li njegovi zakoniti prihodi mogu objasniti imovinu kojom raspolaže, onda se ne štiti nacionalna bezbjednost — štiti se netransparentnost. Katastrofalno je da ANB, čak i poslije odluke Ustavnog suda, pokušava da proizvede isti rezultat koristeći nešto izmijenjeno obrazloženje. Time Agencija šalje poruku da presude poštuje samo formalno, dok suštinski nastavlja istu praksu skrivanja“, kazao je Milovac.
MANS podsjeća da pravo na pristup informacijama nije administrativna privilegija, već jedan od osnovnih mehanizama za otkrivanje korupcije, zloupotrebe javnih sredstava i veza između državnih struktura i organizovanog kriminala. Bez dostupnih podataka nema djelotvorne kontrole institucija, kvalitetnog istraživačkog novinarstva niti stvarne odgovornosti nosilaca javnih ovlašćenja.
Zbog toga očekujemo da Upravni sud dosljedno primijeni standarde koje je postavio Ustavni sud i spriječi ANB da novim rješenjima obesmišljava pravosnažne sudske odluke. Takođe pozivamo Agenciju da bez daljeg odlaganja objavi tražene podatke, uz zaštitu samo onih njihovih djelova za koje može dokazati da bi objavljivanje izazvalo konkretnu, stvarnu i ozbiljnu štetu po nacionalnu bezbjednost.
Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala ne može se voditi iza zatvorenih vrata, a institucije bezbjednosnog sektora ne mogu tražiti povjerenje građana dok istovremeno odbijaju svaku ozbiljnu kontrolu javnosti.
MANS