Nakon višemjesečnog rada, parlamentarna komisija za kontrolu privatizacije nije uspijela da donese zajednički zaključak o regularnosti procedure izbora partnera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG i Ugovora koji je potom sklopljen sa italijanskom A2A.
Posao je “čist”, tvrde poslanici iz vladajuće koalicije uz opasku da “možda postoji i bolji od A2A ali ga na tenderu nije bilo”. Opozicioni poslanici su ostali pri stavu da dostupna dokumentacija nije otklonila sumnje da iza cijelog posla ne stoje premijeri Italije i Crne Gore Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, koji su, vođeni ličnim interesima, cio posao dogovorili prije zaključenja tendera.
Uz hronična politička trvenja i prepucavanja, jedan od glavnih uzroka podjela u Komisiji bio je nedostatak informacija o tome šta će se i kako raditi u Elektroprivredi Crne Gore u narednih pet godina, dok njom budu upravljali stručnjaci iz A2A. Ugovor koji je ponuđen članovima Komisije uglavnom se bavi time kako će ljetošnja transakcija biti zatvorena i ko će i kako, po isteku Ugovora, steći pravo da otkupi većinski paket akcija crnogorske Elektroprivrede. Ključni aneksi su, zahvaljujući predostrožnosti izvršnih vlasti, ostali van dometa poslanika zaduženih za kontrolu privatizacionih poteza Đukanovićeve vlade.
Otud i različita tumačenja ovog posla. A2A nema ugovornu obavezu da bilo šta investira u EPCG, tvrde opozicioni sagovornici www.podlupom.info koji su imali uvid u privatizacioni ugovor. Vlada je, sa druge strane, ponudila Komisiji neobavezujuću prezentaciju A2A u kojoj stoji da će ova kompanija u EPCG investirati 500 miliona eura (računajući ili ne 420 miliona koje su već potrošili?) a, ukoliko dobije posao gradnje novih elektrana i dodatnih 900 miliona. Ko je u pravu – ostalo je tajna.
Privatizaciona dokumenta koja su predočena crnogorskim poslanicima, a u koja je www.podlupom.info imao uvid, dokazuju kako su predstavnici manjinskih akcionara EPCG, tokom prodaje svojih akcija Italijanima, prevareni i opljačkani za više od pola miliona eura
Nepoznanica je i to da li A2A ima obavezu da za pet godina ostvare profit od 300, 240 ili 180 miliona eura profita. Najveći iznos je preciziran u Tenderu. Najniži se pojavio tokom rada Komisije, kada je saopšteno da su italijani dobili pravo na “diskont” od 40 odsto. To je crnogorskoj javnosti otkrio Zoran Gospić, član parlamentarne Komisije za kontrolu privatizacije iz redova vladajuće DPS, ne objašnjavajući kako su mu poznati podaci koji su ostali nedostupni njegovim kolegama. Gospića su, potom, “popravili” Vujica Lazović i Srđan Kovačević. Oni kažu da je A2A dužna da za pet godina proizvede minimun 240 miliona profita (80 odsto iznosa traženog na Tenderu).
Iz Ugovora se vidi da je A2A dužna da ispuni 80 odsto zadatih indikatora kako bi došla u priliku da postane većinski vlasnik Elektroprivrede. Ne vidi se, međutim, šta će se i po kojim kriterijumima, bodovati.
Djelimični izuzetak je indikator “stopa naplate”. Iz Ugovora se vidi da A2A, ukoliko ispuni postavljene uslove može za pet godina po tom osnovu dobiti maksimalno 10 poena (od mogućih 125) ali se ne zna – koji su to kriterijumi. Nepoznanica su, međutim, ostali kriterijumi a među njima i oni koji se odnose na proizvodnju i distributivne gubitke električne energije.
Zato je Branko Radulović, član Komisije u ime PzP, ustvrdio da će, suprotno najavama o modernizaciji i povećanju kapaciteta, performanse HE Piva i Perućica, i TA Pljevlja za pet godina biti manje od današnjih.
“Upoređujući investicioni plan A2A sa tehničkim performansama iz Strategije razvoja energetike do 2020. godine, došao sam do podatka da kroz pet godina Italijani očekuju da će tehničke performanse dvije postojeće hidroelektrane i jedne termoelektrane biti manje od sadašnjih, i to za 10 do 15 megavata po proizvodnom objektu”, naveo je Radulović.
Ipak, i privatizaciona dokumenta koja su predočena crnogorskim poslanicima, a u koja je www.podlupom.info imao uvid, dovoljna su da potvrde kako su predstavnici manjinskih akcionara EPCG prevareni i opljačkani za više od pola miliona eura, tokom postupka prodaje svojih akcija Italijanima. Naime, ova transakcija je obavljena preko brokersko dilerske kuće Monte adria, koja je ekskuzivitet naplatila astronomskom provizijom od jedan odsto vrijednosti prodatih akcija. Iz Vlade su saopštili da je A2A samoinicijativno izabrala brokera i banku preko koje će odraditi ovaj posao. Na upozorenja manjinskih akcionara, da je protivzakonito da kupac akcija odredi brokera preko koga su prodavci dužni prodati svoje akcije, iz Komisije za hartije od vrijednosti su se proglasili nenadležnim. Ovaj aranžman je dio privatizacionog ugovora Vlade i A2A i na njega se ne odnose odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti saopšteno je iz Komisije kojom predsjedava Zoran Đikanović nakon što su, kako su rekli, izvršili uvid u Ugovor. Ispostavilo se, međutim, da je ugovorom, u članu 3.6.3 precizirano da će A2A manjinske akcije kupiti «u skladu sa članom 45. Zakona o hartijama od vrijednosti i odgovarajućim podzakonskim aktima koji regulišu trgovinu blokom». Da li su Đikanović i njegove kolege iz Komisije obmanule javnost ili su oni i članovi parlamentarnog tima za kontrolu privatizacije dobili različite verzije ugovora? Zašto Vlada nije reagovala na kršenje ugovora od strane A2A? Zašto Vujica Lazović kao potpisnik Ugovora, ali ni niko od njegovih kolega iz Tenderske komisije, Savjeta za privatizaciju i Vlade nije reagovao čak ni nakon izjava kojima je sva odgovornost za prevaru i pljačku manjinskih akcionara prebačena na njihova pleća? Da li su predstavnici A2A bili svjesni da, na prvom poslovnom koraku u Crnoj Gori, krše ovdašnje propise i Zakone? Ili su provizije iz posla «teškog» oko 420 miliona eura vrijedne opšteg ćutanja.
I priča radi priče, kojima se ne kaže ništa suštinski novo i bitno.
Regulatorna agencija za energetiku (REA) će i dalje određivati cijenu struje, u Elektroprivredi neće biti prinudnog otpuštanja radnika a Vlada i A2A su septembarskim ugovorom precizno definisali uslove prema kojima će za pet godina neko od njih onome drugom prodati svoj dio akcija. Sve to je u ekskluzivnom razgovoru za Televiziju Crne Gore krajem oktobra saopštio Renato Ravaneli, generalni direktor italijanske A2A.
Istine radi, crnogorskim Zakonom o energetici i pratećim aktima je, još prije nekoliko godina, riješeno pitanje ko i kako utvrđuje cijenu električne energije, tako da zbog te informacije nije bilo neophodno uspostavljati video link sa Italijom. Ono što su nam Italijani mogli otkriti, kada naši već neće, jeste: koliku će profitnu stopu REA morati da odbri Elektroprivredi da bi A2A ispunila postavljene uslove o ostvarenom profitu? A tu je i pitanje snabdijevanja strujom KAP-a, Željezare i Željeznice Crne Gore. Italijani su, ljetos, postavili ta pitanja. Logično je pretostaviti da je sa ovdašnjim vlastima neki dogovor postignut. Ali o njegovim detaljima nema ni riječi.
Italijani od REA traže «povećanje naknade investiranog kapitala do nivoa drugih evropskih zemalja», ali ne pominju da li se to odnosi na zemlje koje, poput Crne Gore, imaju snabdjevača koji drži potpuni monopol, ili je riječ o razvijenijim tržištima na kojoj su distributeri električne energije prinuđeni da vode računa o konkurenciji “Projekat interkonekcije između Crne Gore i Italije, od izuzetnog je značaja za Italiju, zbog proširenja relevantnih tržišta, i za Crnu Goru je značajan zbog razvoja i jačanja energetskog sektora”, stoji u međudržavnom sporazumu Italije i Crne Gore koji je bio uvertira u potom zaključeno partnerstvo A2A i Vlade u Podgorici. Da li gradacija “izuzetni značajna” za Italiju naspram “značajna” za Crnu Goru govori i o efektima koje treba očekivati iz ovog energetskog aranžmana?
