Aktuelni Predsjednik Komisije za konflikt interesa, Slobodan Leković je 01. jula ove godine potpisao izjavu o prihvatanju kandidature i time prihvatio namjeru DPS-a da ga kandiduje za još jedan mandat na čelu Komisije. Posljednja izjava Lekovića u kojoj on navodi da on nema ništa sa kandidaturom, svjedoči da ta individua ne pokazuje ni minumum odgovornosti za sve svoje postupke i uopšte dosadašnje rezultate Komisije u sprovođenju Zakona o konfliktu interesa, ali i da Leković uživa veliko povjerenje svoje partije da će svoj posao nastaviti na način kako je to radio i do sada.
Iako je Leković u mogućnosti da u svakom trenutku povuče izjavu o prihvatanju kandidatutre i da na taj način onemogući sopstveni reizbor na tu poziciju, iluzorno je oslanjati se na njegovu savjest i profesionalnu etiku, naročito kada su u pitanju lični interesi njegovih partijskih drugova koje je do sada nesebično štitio.
Od samog početka rada u Komisiji, njen Predsjednik je činio gotovo sve kako bi onemogućio da se Zakon o konfliktu interesa implementira na adekvatan način, a sama Komisija od strane javnih funkcionera bila shvaćena kao kvazi anti-korupcijsko tijelo. Počev od prijava prihoda i imovine, do kreativnog tumačenja da li pojedini javni funkcioneri krše zakon i donošenja u potpunosti pravno neutemeljenih odluka, gotovo da ne postoji ni jedan dio Zakona o konfliktu interesa koji Leković i sama Komisija nisu izvrgli ruglu, a sve u cilju odbrane lika i djela, a naročito imovine, pojedinih visokih javnih funkcionera.
U ovom trenutku, u Crnoj Gori postoji preko 2400 javnih funkcionera, a od usvajanja prvog Zakona o konfliktu interesa, samo devetoro njih je prijavilo poklone vrijednosti veće od 50 eura koje su dobili tokom obavljanja javne funkcije. Čak i slučajevima kada su javni funcioneri prijavili poklone koje su dobili, Komisija nije bila u mogućnosti da adekvatno procesuira te prijave zbog, kako su naveli u Komisiji, nedovoljnih kapaciteta tog tijela. Tako je i dalje nepoznata sudbina sata koji je tadašnja Vrhovna državna tužiteljica, Vesna Medenica dobila od svog ruskog kolege, koji je do kraja 2007. godine bio u posjedu Komisije na takozvanoj procjeni vrijednosti. Šta se dalje dešavalo da tim predmetom, kao i sa drugim poklonima koje su prijavili crnogorski funkcioneri, javnosti još uvijek nije poznato.
Pored prilike da u i narednom, petogodišnjem mandatu, nastavi da zdušno štiti privatne interese svojih partijskih drugova, Leković ima i lični interes da ostane na čelu Komisije za konflikt interesa. Leković je još u toku prošlog mandata svojom odlukom proglasio sebe za jedinog člana Komisije koji tu funkciju obavlja profesionalno, te za razliku od svojih kolega u tom tijelu, dobijao platu u iznosu od oko 1000 eura mjesečno.
Nema sumnje da ovaj iznos, uz mogućnost da u svakom trenutku izađe u susret svojim partisjkim i koalicionim drugovima, svakako predstavlja dovoljnu motivaciju za Lekovića da prihvati kandidaturu DPS-a.
Nema sumnje da će Leković ukoliko bude izabran od strane crnogorskog Parlamenta, nastaviti sa dosadašnjom praksom u sprovođenju Zakona o konfliktu interesa, te da će i pored retoričkog zalaganja za borbu protiv korupcije i konflikta interesa, aktuelna administracija nastaviti da dobija loše ocjene od strane međunarodne zajednice kada je u pitanju kredibilitet i rad same Komisije.
Kako je zbog svega navedenog nemoguće od Lekovića očekivati da sam povuče kandidaturu, i konačno postupi odgovorno prema građanima Crne Gore, ponovo apelujemo na DPS da kao njegov predlagač, povuče kandidaturu Lekovića, i konačno omogući da Crna Gora dobije kvalitetnu i politički nepristrasnu Komisiju za konflikt interesa, što je apsolutni preduslov ukoliko Crna Gora zaista želi da se na konkretnim primjerima bori protiv korupcije, a ne samo deklarativno, što je rađeno do sada.
Vuk Maraš,
Direktor programa Transparentnost i konflikt interesa
