Nedavno usvojene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama omogućavaju institucijama da sakriju podatke koji mogu ukazati na kršenja zakona ili korupciju, suprotno preporukama Evropske Unije. Iz ovog dokumenta možete saznati kako je Zakon promijenjen bez znanja javnosti i kakve probleme će izazvati u praksi.
Početkom 2016. godine Ministarstvo kulture je uspostavilo Radnu grupu za izradu izmjena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama sa zadatkom da reguliše pitanje ponovne upotrebe podataka u skladu sa evropskim direktivama. Nakon skoro godinu dana od utvrđivanja nacrta, Vlada je dostavila Predlog izmjena Zakona Skupštini, baš u periodu kada su sve opozicione partije bojkotovale rad Parlamenta.
Vladin inicijalni Predlog se odnosio samo na ponovnu upotrebu informacija, ali je kasnije prihvatila amandmane poslanika vladajuće partije kojima je značajno ograničen pristup informacijama.
Institucije zadužene za sprovođenje Zakona nisu konsultovane prilikom predlaganja spornih amandmana, niti je traženo mišljenje Evropske komisije.
Istog dana kada su poslanici predložili amandmane, održana je sjednica Skupštine na kojoj su usvojene izmjene Zakona. Tom prilikom diskutovano je ukupno 12 minuta i to isključivo o ponovnoj upotrebi informacija, dok sporni amandmani nisu pomenuti ni jednom riječju. Javnost je za njih saznala tek nakon dvije nedelje, kada su ih otkrili mediji.
Amandmani poslanika ne sadrže bilo kakvo obrazloženje, suprotno uobičajenoj praksi Parlamenta. Obrazloženja nema ni u zapisniku sa sjednice Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu na kojoj su razmatrani, već je u njemu navedeno samo da je o amandmanima “vođena kraća rasprava”. Nije poznato da li su poslanici diskutovali o razlozima za predlaganje amandmana prilikom rasprave o inicijalnom Vladinom Predlogu, jer zapisnik sa te sjednice nije objavljen ni mjesec dana kasnije.
Kompletnu analizu preuzmite OVDJE (PDF)
