Planovi da se Budva pretvori u Monte Carlo su propali, a poreznim obveznicima ostalo je da vrate dug.
Srbijanski biznismen Stanko Subotić planirao je graditi luksuzna odmarališta i Budvu pretvoriti u novi Monte Karlo te je za to kupio jednu od najljepših parcela zemljišta na Jadranu. Pri tome su njegove firme od banke u vlasništvu porodice premijera Crne Gore dobile najmanje 21 milion eura u problematičnim kreditima koji često nisu bili osigurani ili su predviđali otplatu punog iznosa na kraju roka. Ta praksa je dovela u nezavidan položaj kako banku tako i Subotića budući da je on bio jedan od njenih najvećih dužnika. Pad njegovih firmi je mogao značiti i kolaps banke koja je također operisala velikim količinama državnog novca.
Krediti koje su Subotićeve firme dobijale privukli su i pažnju Centralne banke Crne Gore, zadužene za kontrolu rada banaka.
I to s razlogom.
Loši krediti zadaju udarac
Između 2007. i 2010. godine Centralna banka je poslala šest timova prvoklasnih kontrolora i angažovala revizorsku kuću PricewaterhouseCoopers (PwC) da izvrše provjeru poslovanja Prve banke.
Pronašli su mnogo toga.
Sedam tajnih izvještaja do kojih je došla istraživačka mreža Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) pokazuju da je banka na više načina kršila zakon. Odobravanjem kredita postupala je u suprotnosti sa poslovnom politikom i dobrom bankarskom praksom, a od toga su korist imali prijatelji, poslovni partneri i rodbina porodice Đukanović. Neka od najvećih kršenja odnosila su se na kredite Subotićevim firmama.
U vrijeme kada je odobren prvi kredit, San Investments je bila novoosnovana firma bez prihoda, ili poslovnog plana, što je inače jedan od osnovnih uslova da banke uopšte razmotre zahtjev za kredit. Ne samo da je firma dobila kredit, također joj je odobren i duži grejs period.
I ostali krediti za firmu San Investments su bili problematični, a neki su čak dozvoljavali jednokratnu otplatu po dospijeću. Prva banka nije imala urednu dokumentaciju i nije mogla dokumentovati tvrdnje da su krediti osigurani depozitom.
Mada u potpunosti svjesna da ukupna vrijednost kredita odobrenih firmi San Investments daleko premašuje dozvoljeni iznos – 25 posto sopstvenog kapitala banke – banka porodice Đukanović je skrivala ovu informaciju od kontrolora da bi izbjegla sankcije.
U jednom slučaju, banka je prijavila jedan kredit odobren firmi San Investments, dok su kontrolori pronašli četiri. U više navrata Centralna banka je naložila Prvoj banci da prestane sa rizičnim praksama i postupi u skladu sa zakonom.
Banka to nije učinila.
Sa milionima zamrznutim u lošim kreditima, u januaru 2008. godine, banka se suočila sa problemima likvidnosti. Na proljeće, je već bila u ozbiljnoj nevolji i nije mogla ispunjavati naloge klijenata. Značajan dio državnog novca pozajmljen prijateljima porodice bio je izgubljen.
Subotić je 28. aprila 2008. godine uhapšen na aerodromu Šeremetjevo u Moskvi. Odobrena mu je viza uprkos međunarodnoj potjernici Interpola. Srbija je tražila da bude izručen, ali Rusija je to odbila, a dva mjeseca kasnije, 26. juna, Subotić je pušten na slobodu.
Pomoć narko bosa
U vrijeme kada je Subotić pušten iz pritvora, firma San Investments je imala najmanje 7 miliona eura na svom računu u Prvoj banci.
Do kraja oktobra 2008. godine ovaj depozit je povučen a kao garancija za kredit je poslužio novi u iznosu od 4,2 miliona eura. Prema izvještaju Centralne banke, taj depozit je položila firma Lafino Trade, registrovana u američkoj saveznoj državi Delaware. Vlasnici firme su bili braća Duško i Darko Šarića. Darko Šarić je vodio moćnu balkansku kriminalnu organizaciju koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike u Evropu. Optužen je u Srbiji zbog krijumčarenja više od pet tona kokaina i pranja više od 20 miliona eura.
Mediji u regionu su dugo nagađali postojanje veze između Šarića i Subotića. U dopisu koji je američka Uprava za borbu protiv narkotika (DEA) uputila Federalnoj policiji Argentine u septembru 2009. godine navodi se da je osoba imena Stanko Subotić član Šarićeve kriminalne organizacije. DEA nije odgovorila na zahtjev za potvrdu identiteta ove osobe.
Subotić je kasnije u intervjuu rekao da je poznavao Šarića, ali da nikada nije poslovao s njim. Dokumenti Centralne banke su prvi javni dokaz povezanosti.
Pad carstva
Subotić je posuđivao od Prve banke za različite poslove. Firma San Investments nije otplaćivala svoje kredite, ali se druga Subotićeva firma, Future Plus iz Beograda, veliki lanac kioska i distributer štampe, prijavila sredinom septembra 2008. godine na tender za privatizaciju Duvankomerca, crnogorske firme za maloprodaju duhana. Iako je ponudio samo 2,1 miliona eura, tri puta manje od drugog ponuđača, on je pobijedio na tenderu. Nakon nekoliko odgađanja potpisivanja ugovora, 10. novembra 2008. godine njegova firma se povuka iz privatizacije. Ni Subotić ni banka nisu imali para.
Dvije sedmice kasnije, banka porodice Đukanović spas je zatražila od Vlade Crne Gore u vidu kratkoročne kreditne podrške u iznosu od 44 miliona eura sa ciljem podizanja likvidnosti. Ne samo da je Đukanovićev bankomat za privilegovane ostao bez sredstava već je banka dugovala dodatnih 32 miliona eura kreditorima i depozitorima.
Kredit je banci odobren 11. decembra. Građani Crne Gore su na kraju platili račun. Mada je Prva banka tvrdila da je dug vraćen, OCCRP je otkrio da je ta tvrdnja upitna.
Banka možda nije ni trebala državni novac.
Prva banka je omogućila Šariću, Subotiću i ostalima koji su bili odgovorni za propast banke da podignu svoje depozite – upravo one depozite koji su trebali osiguravati njihove kredite.
Ovaj potez je samo još jedan primjer jakih međusobnih veza između Šarića, Subotića i Đukanovića.
U januaru 2009. godine, kontrolori su napisali da banka nije naplatila novac iz depozita, uprkos činjenici da bi to bio (daleko) lakši i brži put da se naplati dug. Centralna banka je zahtijevala da Prva banka naplati problematične kredite.
Prva banka je 1. februara 2009. godine najavila da prodaje zemljište Subotićeve firme za početnu cijenu od 28 miliona eura. Samo jedan dan kasnije firma Samuelson Corporation je izdala saopštenje za medije u kojem je navela da se povlači iz Crne Gore, okrivivši svoju nemogućnost da dobije potrebne dozvole. Dug nikada nije pomenut.
Prva aukcija je propala. Uslijedile su još dvije, i one su propale. Niko nije javno pokazao interesovanje za kupovinu Subotićeve zemlje.
Ali u pozadini propalih aukcija sklapao se tajni dogovor kojim je izbjegnuta prodaja vrijednog zemljišta.
Još jedan premijer stupa na scenu
U dopisu od 17. marta 2009. godine Centralna banka je pozvala Vladu Crne Gore da preuzme Prvu banku kojoj je tada hitno trebalo 110,6 miliona eura samo kako bi opstala. Banka, kao i njeni najveći depozitori i dužnici, najmoćniji ljudi u državi su bili u ozbiljnim finansijskim problemima i potražili su izlaz.
Thaksin Shinawatra, bivši premijer Tajlanda, stigao je u Liberiju, 20. aprila 2009. godine, sa crnogorskim pasošem. Bilo je to težak period za njega. Smijenjen je s dužnosti u državnom udaru 2006. godine i otišao je u svojevoljni egzil, a onda se suočio i sa puno većim problemom – pet dana ranije oduzet mu je tajlandski pasoš.
Prema crnogorskom zakonu, osoba može dobiti državljanstvo Crne Gore ako nikada nije osuđena na zatvorsku kaznu. Shinawatra je osuđen u odsustvu zbog korupcije, Interpol je raspisao potjernicu za njegovo hapšenje, a ipak mu je dodijeljeno crnogorsko državljanstvo.
Iz dokumenata se vidi da je u trenutku kada je Interpol tragao za Shinawatrom, 15 miliona eura njegovog novca položeno u Prvu banku. Novac je u njegovo ime položio advokat iz Dubaija Khalid M. Kadfoor Al-Mehairi. Crnogorski zvaničnici su odbili odgovoriti na pitanje kako i ko mu je odobrio državljanstvo.
Banka za Al-Mehairija nikada nije popunila pristupnicu što je imala obavezu učiniti. Godinu i po dana kasnije, sudska dokumentacija je otkrila da je Al-Mehairi položio novac u Shinawatrino ime.
Novac je bio nužan za Prvu banku koja se tada nalazila u najkritičnijem stanju, bez gotovine ili načina da izađe iz krize dok je Centralna banka zagovarala njenu likvidaciju.
Prema sudskoj dokumentaciji, Shinawatra, koji je zaradio novac prodajom svog fudbalskog kluba Manchester City, tražio je od ovog advokata da obavi nekoliko poslovnih transakcija za njega. One su uključivale kupovinu kuće u Dubaiju i otvaranje računa na njegovo ime u banci u Crnoj Gori.
Zbog Interpolove potjernice, Al-Mehairi je ubijedio Shinawatru da račun otvori na njega kao advokata, a ne na svoje ime da novac ne bi kasnije bio zaplijenjen. Al-Mehairi je položio novac u aprilu 2009. godine, ali dogovor nije dobro prošao.
Shinawatra je kasnije optužio advokata za pronevjeru novca. Na kraju je Al-Mehairi oslobođen optužbi za pronevjeru i krivotvorenje, ali je osuđen zbog zloupotrebe povjerenja na tri godine zatvora.
Sa depozitom od 15 miliona eura Shinawatra je bio među pet najvećih depozitora banke 2009. godine.
Revizori iz PwC-a su pitali šta misteriozni depozit radi u banci. Banka im je konačno pokazala Al-Mehairijev dopis kojim odobrava korištenje ovog gotovinskog pologa kao garancije za kredit firmi San Investments.
Na dan 30. septembra 2009. godine Subotićeve firme su dugovale 17,3 miliona eura Prvoj banci. Tog dana banka i San Investments su potpisali ugovor o podjeli duga na dva kredita – 2,3 miliona eura i 15 miliona eura. Drugi, veći kredit je trebao biti osiguran Al-Mehairijevim depozitom, što je značilo da je Shinawatrin novac mogao biti korišten za otplaćivanje kredita, ali samo ako Al-Mehairi da pismenu saglasnost.
U februaru 2010. godine, Prva banka je izvijestila Centralnu banku da je dug od 15 miliona eura firme San Investments plaćen iz depozita koji je položio Al-Mehairi.
Ali u svojim izvještajima, Centralna banka je više puta upozoravala da Prva banka nije davala tačne informacije o privilegovanim osobama. Također, Banka često nije imala kompletnu dokumentaciju, a neke informacije nisu bile potpune ili su bile suprotne stvarnom stanju.
Da je novac stvarno iskorišten za otplatu duga Al-Mehairi bi postao vlasnik zemljišta. No, iz izvoda Uprave za nekretnine se vidi da je hipoteka još uvijek uknjižena na zemljište. Ova činjenica izaziva sumnju da se radi o još jednoj igri s ciljem obmane Centralne banke.
Misteriozni kupci
Subotić je do kraja 2009. godine izgubio ili prodao svu imovinu u Crnoj Gori.
Đukanovićeva Vlada mu je učinila još jednu uslugu. Zapljenu njegove imovine je naredio Okružni sud u Beogradu, ali su vlasti u Crnoj Gori uvažile žalbu, omogućile Subotiću da ponovo preuzme kontrolu i prepiše svoju imovinu (uključujući hotel Villa Montenegro) na firmu Manola Management. Ova firma je registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, offshore nadležnosti koja omogućava skriveno vlasništvo.
Banka porodice Đukanović je 25. novembra 2009. godine preuzela vlasništvo nad parcelom u blizini hotela Villa Montenegro, u namjeri da zadovolji Centralnu banku koja je zahtijevala od Prve banke da smanji svoje gubitke tako što će prodati imovinu dužnika koji nisu otplaćivali svoje kredite.
Porodična banka je ponovo izašla u susret. Prema ugovoru, u slučaju prodaje, banka tu parcelu mora prvo ponuditi Subotiću.
Mjesec dana kasnije, firma Samuelson Corporation prepisala je San Investments na Velo Business Services, firmu osnovanu na Britanskim djevičanskim ostrvima samo dva mjeseca ranije. Ugovorena cijena je iznosila 11 miliona eura, iznos koji je Samuelson Corporation na samom početku pozajmio firmi San Investments.
Godinu dana kasnije, firma San Investments je ponovo promijenila vlasnika. Firma Adriatic Overseas Holdings iz Paname je postala vlasnik San Investmentsa nakon što je platila isti iznos od 11 miliona eura. Stvarno vlasništvo nad obje firme ostaje skriveno iza advokata i opunomoćenika.
Jedna osoba zna istinu. Prije nego što je preuzela firmu San Investments, firma iz Paname je poslala pismo te punomoć Petru Ivanoviću, Đukanovićevom čovjeku od povjerenja, kolegi i ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore. Punomoć je bila naslovljena na Zoricu Đukanović (veza sa Milom Đukanovićem nije poznata) u kojoj joj firma daje punomoć da sklopi posao u njihovo ime. Zorica Đukanović je zastupala Acu Đukanovića, premijerovog brata, te porodicu Dudić i Jovicu Lončara – saradnike Šarića.
Ivanović i Subotić su odbili intervju sa OCCRP-om.
U oktobru 2011. godine, Subotić je osuđen u Srbiji zbog zloupotrebe položaja na šest godina zatvora. Sud je usvojio njegovu žalbu i naložio ponovno suđenje koje je u toku.
Na kraju, ime vlasnika imovine nije poznato, ali dokumenti pokazuju da je povezan sa Šarićem i Đukanovićem. Građani Crne Gore su pokrili gubitke Prve banke koji su nastali zbog Subotićeve loše investicije. Guverner Centralne banke je zamijenjen bivšim direktorom Prve banke. Kakvi se dogovori sklapaju sada, nije poznato.
Crnogorski Havaji ostali su neizgrađeni.
Piše: Miranda Patrucić (OCCRP)
Istraživanju su doprinijeli: Dejan Milovac (MANS), Stevan Dojčinović (CINS) i Lejla Čamdžić (OCCRP).
