Izmjenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama.
Sa konferencije koju je nedavno organizovao MANS, poručeno je da je od izuzetne važnosti ko će biti novi direktor Agencije za sprečavanje korupcije. Vjerujete li da na tu poziciju u ovom trenutku može doći neko ko neće nastaviti praksu bivšeg direktora Sretena Radonjića?
Važno je ko će doći na čelo ASK-a jer bi ta institucija, da nije zarobljena, mogla da da značajan doprinos borbi protiv korupcija. Ovo se naročito odnosi na ulogu ASK-a u izbornom procesu i kontroli finansija političkih partija. Crna Gora će naredne godine ući u još jedne parlamentarne izbore, opterećena činjenicom da nijedna od afera koje se odnose na političku korupciju nije adekvatno procesuirana. Zbog toga bi bilo važno da izbor kvalitetnog kadra na čeku ASK pošalje poruku građanima da se ne mogu ponoviti situacije iz 2016. i 2018. godine i mogućnost da se partije I njihove kampanje finansiraju iz crnih fondova. Pored toga, važno je da se pošalje I poruka korumpiranim javnim funkcionerima da više neće moći da sakrivaju svoju imovinu stečenu nekim krivičnim djelom, te da će ASK biti prepreka, a ne podsticaj za takvo ponašanje. Nakon vrlo konkretnih sugestija Evropske komisije koja je čak direktno problematizovala i samu poziciju direktora Radonjića, bilo bi za očekivati da bi odgovorna vlada dobro razmislila prije nego što na njegovu poziciju instalira nekoga ko bi samo nastavio po istom tragu.
Nažalost, zato što živimo u Crnoj Gori, izvjesniji je scenario da će se desiti upravo to i da ćemo dobiti Radonjićevog klona koji će da nastavi da bespogovorno štiti interese klike na vlasti. Ova vjerovatnoća je još veća zbog predstojećih izbora I bilo bi naivno vjerovati da bi se Demokratska partija socijalista odrekla jedne takve institucije onda kada pokušava da osvoji još jedan mandat da vodi ovu državu.
Kako biste ocijenili Radonjićev dosadašnji rad?
Za ocjenu rada direktora Agencije u protekle tri godine je dovoljno pogledati koliko je visokih javnih funkcionera snosilo bilo kakvu, makar i političku, odgovornost zbog činjenice da posjeduju imovinu i prihode za koje ne postoje dokazi da dolaze iz legalnih tokova. Najveći javni funkcioneri I dalje ne moraju da dokazuju ko im je plaćao ljetovanja I zimovanja, od kojeg novca su kupovali nekretnine I vozila, gdje im se I od kojeg novca školuju djeca u inostranstvu, pa sve do najbanalnijih situacija gdje mogu sebi da dozvole da javno nose satove vrijedne desetine i stotine hiljada eura, a da ne očekuju bilo kakvu sankciju od ove Agencije.
Poseban doprinos očuvanju DPS-a je Agencija dala tokom pretghodnih predsjedničkih I parlamentarnih izbora kada je utvrdila da ta partija ima najsavršenije finansijsko izvještavanje. Ovakvu ocjenu je brutalno demantovala prvo afera “Konik”, pa zatim tim i “Koverta” koje su do kraja ogolile do koje mjere su crni fondovi prisutni u finansiranju izbornih kampanja DPS-a.
Kazali ste da je jedan od najvećih problema Agencije to što se proglasila nenadležnom za sve slučajeve korupcije i konflikta interesa koji su se desili prije njenog osnivanja 2016.godine. U tom smjeru ASK se oglušila i odluke Upravnog suda da to ne smije raditi. Šta se sve na taj način onemogućava javnosti da sazna?
Radi se o jednom stavu ASK-a koji nema utemeljenje u zakonu što je više puta potvrdio i Upravni sud u presudama koje su postale pravosnažne. Takav stav ASK-a nije rezulat nerada te instituicije već prije svega odluke da se ASK iskoristi za svojevrsno pranje biografija korumpiranih javnih funkcionera I omogući im se da nesmetano uživaju u svojoj imovini čije porijeklo ne mogu da dokažu. Podsjetiću vas da su se od 2005.-2016. godine u kom periodu je funkcionisala Komisija sa sprječavanje konflikta interesa, dogodile najveće crnogorske privatizacije koje su za rezultat imale ogromne sumnje u konflikt interesa I korupciju, a da gotovo ništa od toga nije adekvatno procesuirano.
Zakonom o antikorupciji iz 2016. godije jasno je definisano da ASK preuzima sve poslove prethodne Komisije, ali direktor Sreten Radonjić I nakon najmanje dvije presude Upravnog suda odbija da procesuira slučajeve prije 2016. godine. Tako je javnost ostala za konačno razrješenje pitanja o tome kako je predsjednik države zaradio prvi million, odakle mu satovi vrijedni na stotine hiljade eura, kako je osnivao kiparske kompanije, kako su mu plaćanja ljetovanja i putovanja u Dubai I San Trope, ali i zašto je Vesna Medenica krila prihode od prodaje zemljišta Zoranu Bećiroviću, i kako su se bogatili mnogi drugi javni funkcioneri uključujući Branimira Gvozdenovića, Dragana Kovačevića, Branka Vujovića, Veselina Veljovića, Slavoljuba Stijepovića, i dr.
MANS je, uz još nekoliko organizacija iz civilnog sektora, tražio da Vlada povuče predložene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Šta bi za slobodan pristup informacijama značilo da te izmjene ipak ne budu povučene?
Prije svega, izmjenama ovog Zakona se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da u potpunosti izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama, a sve pomenute afere ukazuju na to da postoji ogroman rizik od političke korupcije.
Pored toga, Vlada namjerava da dodatno ograniči pristup informacijama tako što će državnim institucijama dati ogromna ovlašćenja da diskreciono odlučuju šta je to “razuman zahtjev za informacijama” I do koje mjere taj zahtjev može da “ugrozi rad institucije”. Sve se to pokašava uvesti kroz uspostavljanje takozvanog instituta “zloupotrebe prava na slobodan pristup informacijama”.
Ovakav predlog je naišao na osudu I Evropske komisije, I ako Vlada istraje na njegovom donošenju biće to veoma jasna poruka da Crna Gora svjesno odbija da usvoji jedan dio veoma važnih evropskih vrijednosti.
Bivši direktor ASK mogao bi doći na poziciju Agencije za slobodan pristup informacijama. Kako vidite tu situaciju obzirom na dosadašnji angažman Radonjića.
Agencija za Slobodan pristup informacijama ni do sada nije bila prvi saveznik kada je u pitanju ovo gradjansko pravo. MANS je do sada stekao ogromno iskustvo u radu sa ovom Agencijom I ono govori da je ova institucija jako često ulagala više truda da sakrije neku informaciju, nego da djeluje kao pravi organ koji bi trebao da građanima garantuje uživanje prava da imaju tačnu I pravovremenu informaciju.
Smatram da će dolazak Radonjića dodatno osnažiti takvu poziciju Agencije, te da ne možemo očeivati ništa dobro od jedne takve kombinacije.
Auto put je jedna od tajni koja to ne bi smjela biti. Šta je pokazao posljednji izvještaj MANS-a o tom projektu?
Posljednji izvještaj koji smo prezentovali početkom mjeseca nastavlja da svjedoči o organizovanim naporima državnih institucija da sakriju prije svega podatke o finansiranju ovog projekta. Podsjećam vas da je CRBC izabran van postupka javnog tendera, a da su se podizvođači koji inkasiraju stotine milione eura, birali u dogovoru izmedju CRBC-a i Ministarstva saobraćaja. Većina isplata, oslobadjanje od poreza, carina i ostalih davanja su i dalje nepoznanica za gradjane, što je praktično onemogućilo bilo kakvu nezavisnu kontrolu kako se troši najveći kredit u istoriji Crne Gore. Ovakva praksa se nastavlja i pored veoma jasnih upozorenja Evropske unije kada je u pitanju transparentnost ovog projekta, kao što se nastavlja i devastacija rijeke Tare, uprkos nalaza i izvještaja Evropske komisije, Evropskog parlamenta i UNESCO-a.
Kada je usvajan Zakon o autoputu, MANS je od Skupštine Crne Gore tražio da se formira poseban odbor koji bi se bavio isključivo time kako se troši milijarda eura kineskog kredita. Tada smo odbijeni zahvaljujući prije svega glasovima vladajuće koalicije koja je uvjeravala javnost da u Skupštini postoji dovoljno mehanizama za kontolu ovog posla. Četiri godine kasnije, niti jedna sjednica bilo kojeg skusptinskog tijela nije zakazana, ni održana na kojoj bi se poslanici makar upoznali sa time šta se dešava na gradilištima autuputa.
Osim što vlast sužava polje slobodnog pristupa informacijama, nastavljaju se i napadi na novinare. Ovoga puta napadu je prisustvovao i tužilac koji nije preduzeo ništa. Za sada nije ni sankcionisan. Kako to ocjenjujete ?
Napad na novinara DAN-a, Vladimira Otaševića jeste bolno podsjećanje da živimo u državi kojom vlada jedan paralelni sistem u kome je potpuno normalno da vas kao novinara na zadatku malteretira pripadnik MUP-a, a da to mirno sa strane posmatra državni tužilac. Nije tajna da je tužilaštvo u Crnoj Gori duboko kompromitovano, ne samo zbog toga što je malo uradilo da pokaže da Crna Gora jeste pravna država I da se korupcija najoštrtije sankcioniše, već prije svega zbog toga što se I samo našlo u središtu optužba za korupciju.
Ponašanje tužioca Miloša Šoškića u ovom incidentu je samo dodatno učvrstilo vjerovanje javnosti da određeni broj tužioca u našem pravosudnom sistemu ne radi u interesu javnosti, te da mit o nedodirljivosti pojedinih osoba u Crnoj Gori, I nije samo mit.
Od početka godine do danas smo imali veoma ozbiljne optužbe na račun Vrhovnog državnog tužioca da je uključen u korupciju, pa smo imali treći mandat Vesne Medenice I skrivene poslove sa Zoranom Bećirovićem, ali I reinstalaciju kadrova poput Zorana Lazovića i Duška Golubovića na državne funkcije. Činjenica da se na takvim funkcijama I dalje nalaze kadrovi koji imaju, u najmanju ruku, kontraverzne biografije, šalje poruku da živimo u zarobljenoj državi.
Intervjuisala: Milena Perović Korać
