Dok Elektroprivreda Crne Gore očekuje da će 2011. završiti sa gubitkom i traži dodatno povećanje struje, njenom top menadžmentu se povećavaju naknade, a građanima prodaje struja više nego duplo skuplja od one koju uvoze. Samo u toku prvih devet mjeseci 2011. godine EPCG je, prema podacima iz finansijskog izvještaja u koje je „Dan” imao uvid, uvezla struju u vrijednosti skoro 50 miliona, a izvezla preko 16,6 miliona.
Elektroprivreda, kako je utvrdio MANS analizom njenih zvaničnih podataka, zarađuje tako što uvozi struju po neuporedivo manjim cijenama nego što je naplaćuje domaćinstvima u Crnoj Gori koja inače skoro četvrtinu kućnog budžeta odvajaju u ove namjene. Tako je, prema podacima za prvih devet mjeseci 2011. godine, EPCG u januaru plaćala uvezenu struju 45,21 euro po megavatu, dok je u septembru cijena megavata iz uvoza iznosila do 59,25 eura.
U tom periodu cijena struje za građane, i to bez dodatnih troškova prenosa i distribucije, je iznosila 73,41 euro po megavatu. Građani su, dakle, plaćali 23 do 62 odsto skuplju struju nego što je EPCG uvozi, i to bez dodatnih stavki na računu za distribuciju, prenos, takse i PDV državi.
– Bezobrazno je i beskrupulozno to što oni rade, što je Vlada dozvolila da njeni predstavnici i A2A zarađuju na građanima Crne Gore koji nemaju izbora jer su prinuđeni da koriste usluge i resurse EPCG – smatra izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović.
Ona u izjavi za „Dan” dodaje da je posebno bezobrazno to što javnost nema prava da zna šta i kako radi monopolistička EPCG, koja krije ugovore o uvozu struje vrijedne 50 miliona eura. Pored toga što plaćaju visoke cijene električne energije, za čiji uvoz ih inače niko ne pita da li su saglasni, domaćinstva u Crnoj Gori su samo u toku 2011. godine dodatno iskeširala i oko 18 miliona eura subvencija za struju koju troši KAP, jer se ta sredstva obezbjeđuju iz budžeta koji pune upravo oni.
– Kada je došla italijanska kompanija A2A ona je preuzela obavezu da popravi stanje u EPCG, a najavljivali su da će biti profitabilna.
Izgleda da su tu mislili samo na svoj profit – kaže direktorica MANS-a.
Prema navodima Srđana Kovačevića, predsjednika odbora direktora EPCG iz decembra prošle godine, prosječna zarada u toj kompaniji je bila oko 700 eura.
Prema zvaničnim podacima, u EPCG je na kraju 2010. godine radilo oko 3.000 zaposlenih. U prvih devet mjeseci 2011. godine ta kompanija je za zarade zaposlenih potrošila skoro 21,4 miliona eura. To prema računici MANS-a znači da je za radnike mjesečno trošeno oko 2,1 milion eura, dok je
rukovodstvo međusobno dijelilo ostatak – skoro 300.000 eura. Pored toga, za dodatne naknade sedam članova odbora direktora mjesečno je izdvajano oko 6,5 hiljada eura, odnosno skoro duplo više nego u 2010. godini. Pri tome, crnogorskim predstavnicima povećana je naknada za članstvo u odboru direktora za oko 30 odsto u odnosu na 2010. godinu, dok su Italijanima naknade utrostručene. Kada se to preračuna na godišnjem nivou, top menadžment EPCG i povlašćeni zaposleni te kompanije koji imaju znatno veće zarade od prosječnih, podijelili su skoro 3,4 miliona eura, iako ove godine očekuju gubitak od oko 40 miliona eura.
– Sve ovo ukazuje zbog čega je A2A došla u Crnu Goru – zbog koristi za sebe, dok crnogorska vlada ne vodi računa o interesima svojih građana, već samo predstavnika Vlade u EPCG. Mi razumijemo interes i namjeru Italijana, i to im ne možemo zamjeriti ali zamjeramo našoj vladi i Regulatornoj agenciji za energetiku što to dozvoljavaju. Zbog toga i smatramo da tužilaštvo ima posla u EPCG, Vladi i RAE – smatra Ćalovićeva.
Skupi uvoz, jeftini izvoz
MANS ukazuje da EPCG uvozi struju po većoj cijeni nego kada je izvozi. Ovaj odnos, tvrde, postao je posebno nepovoljan krajem 2011. godine. Tako je u septembru prošle godine EPCG izvezla struju po preko 10 odsto manjoj cijeni nego što je plaćala kada je kupovala iz uvoza. Kako se može zaključiti iz podataka u prvih devet mjeseci 2011. godine EPCG je zarađivala na građanima tako što im je prodavala struju od 37 do 55 odsto skuplje nego što je prodavala u inostranstvu. Na sve ovo građani plaćaju još i troškove distribucije, prenosa, taksi i PDV-a koje u prosjeku čine više od polovine iznosa na računu. Ćalovićeva smatra da je usled ovakvog „gazdovanja” EPCG, odnosno loše poslovne politike, najblaže rečeno neprimjereno tražiti nova poskupljenja struje.
