Branko Vujović, dugogodišnji državni funkcioner i akter brojnih privatizacionih poslova, za kratko vrijeme je uspio da ostvari san svakog roditelja, za šta većini u Crnoj Gori treba cijeli životni vijek – njegovi sinovi su dobili posao u državnoj upravi, kupili stanove i luskuzne automobile. I sam Vujović je značajno uvećao svoju imovinu, za samo nekoliko godina njegova porodica je na kupovinu novih nekretnina i vozila potrošila oko 250.000 eura. Porijeklo te imovine ne može se objasniti njegovim zvaničnim prihodima.
Početkom 2013. godine Brankovi sinovi, Ivan i Nikola kupili su dva stana i dvije garaže u istoj zgradi u popularnom City kvartu u Podgorici. Stanove na prvom i drugom spratu, koji imaju po 68 m2, Vujovićevi nasljednici su platili 180 hiljada eura.
“Ugovori su potpisani na početku izgradnje stambenog objekta, a plaćanje je u ratama. Sredstva su od ušteđevine, poklona i pozajmice “ – objasnio je Branko Vujović kako su njegovi sinovi stekli vlasništvo nad vrijednim nekretninama.
Upravo ugovori na koje se poziva stariji Vujović ga i demantuju.
Prvo, ugovori nisu potpisani na početku izgradnje, već dvije godine kasnije, kada je zgrada već bila završena. To se vidi iz samih ugovora, građevinske dozvole ali i sa satelitskih snimaka za taj dio grada. Drugo, stanovi nisu plaćeni u ratama. U ugovorima se jasno navodi da su dva stana i dvije garaže u cjelosti isplaćene prije potpisivanja. Treće, novac za stanove nije mogao doći od ušteđevine, jer Vujović u svom imovinskom kartonu nije prijavio ni cent štednje, niti bilo kakve poklone i pozajmice.
Prema zvaničnim podacima Ivan i Nikola nisu mogli uštedjeti ni dio te sume. U momentu kupovine stana, mlađi sin Nikola nije imao zvaničnih prihoda, već je ugovor sa podgoričkom građevinskom firmom Čelebić potpisao kao dvadesetrogodišnji student Univerziteta Donja Gorica.
Stariji Ivan je tada imao 25 godina i nakon pripravničkog staža u Agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) tada je obavljao poslove stručnog saradnika sa mjesečnom platom od oko 1000 eura. Istovremeno, nakon početka rada u EKIP-u Ivan je kupio potpuno novi automobil Chevrolet Cruise, vrijedan 15.000 eura. Prema svjedočenju njegovog oca, taj automobil je kupljen na kredit kod Prve Banke Crne Gore.
U momentu kupovine stana, Ivan je u EKIP-u radio svega godinu i po dana, za koje vrijeme je primio ukupno 19 hiljada eura. Sasvim je jasno da od tog novca Ivan nije mogao vraćati kredit za kupovinu auta i istovremeno priuštiti sebi stan i garažu u City kvartu.
Takođe, pogled na imovinski karton Branka Vujovića pokazuje da im njihov otac nije mogao značajnije pomoći u kupovini vrijednih nekretnina, što je ostavilo otvoreno pitanje ko je poklonio ili pozajmio novac Vujovićima.
“Sve sam vam odgovorio, molim vas da me ne zovete više” bio je odgovor starijeg Vujovića na ponovljeno pitanje novinara odakle njegovim sinovima 180 hiljada eura za kupovinu nekretnina.
Ni njegov mlađi sin Nikola nije bio raspoložen da otkrije ko mu je pozajmio ili poklonio novac za kupovinu stana i garaže u City kvartu. Umjesto njega odgovore je poslala PR služba Ministarstva ekonomije u kojem mlađi Vujović danas radi kao državni sekretar, navodeći da ne raspolažu traženim informacijama, kao i da je Vujović ispunio zakonom propisanu obavezu i dostavio podatke o svojoj imovini.
“Odgovori koje je poslalo Ministarstvo ekonomije su dovoljni” kratko je saopštio Nikola u telefonskom razgovoru.
Do zaključenja teksta njegov stariji brat Ivan nije odgovorio na pitanja o porijeklu novca za kupovinu vrijednih nekretnina.
Dejan Milovac
Lazar Grdinić
Milica Krgović
Štednjim do zlatnog Tojotinog terenca
Stanovi nisu jedina imovina koju je porodica Vujović stekla uz pomoć sredstava čije porijeklo nije jasno. Branko Vujović je 2012. godine za sebe kupio Toyotin terenac, vrijedan 25 hiljada eura. Fakture koje posjeduje Istraživački centar MANS-a pokazuju da je nova zlatna-metalik Toyota kupljena u salonu Efel Motors i da je plaćena gotovinom.
“Auto sam kupio od sopstvenih sredstava iz ušteda u toj i prethodnim godinama.“ odgovorio je Vujović na pitanje odakle mu novac za luksuzni terenac.
Vujović nije bio precizan na koje godine štednje tačno misli, ali uvid u njegove imovinske kartone pokazuje da u periodu od 2005. do momenta kupovine auta nije zvanično prijavio ni jedan euro ušteđevine bilo kog člana porodice.
Luksuzni automobil je kupljen početkom maja 2012. godine, nakon što je Branko, tada kao rukovodilac Agencije za nadzor osiguranja primio četvrtu platu za tu godinu, čime je za kupovinu automobila imao na raspolaganju tek nešto manje od deset hiljada eura. Jednostavna računica pokazuje: čak i da su uštedjeli kompletne mjesečne prihode za prva četiri mjeseca te godine i da nisu ništa trošili na hranu i druge potrebe, Vujovićima bi opet nedostajalo oko 15.000 eura za kupovinu luksuznog vozila.
Stan u Maximu
Početkom 2005. godine Vujović je kupio stan u luksuznoj zgradi „Maxim“ u Podgorici. Nekretnina na prestižnoj lokaciji preko Morače, površine 106 m2, plaćena je oko 127.000 €.
„Stan je kupljen od sredstava dobijenih odlukom Upravnog odbora Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja za rješavanje stambenih pitanja 80%, a 20% sopstveno učešće. Sopstvena sredstva su iz prihoda iz ranijih godina“, odgovorio je Vujović koji je tada obavljao funkciju direktora Agencije.
Ukoliko su ovi navodi tačni, država je u kupovini stana učestvovala sa oko 100 hiljada eura, dok je preostalih 25000 platila porodica Vujović iz svojih prihoda. Prema zvaničnim podacima, u tom periodu ukupni godišnji prihodi porodice Vujović su bili nepunih 15 hiljada, a nisu imali ušteđevinu niti su uzeli kredit.
Zbog toga nije jasno iz kojih izvora je Vujović platio učešće za kupovinu stana jer mu je nedostajalo najmanje 10 hiljada eura i to pod uslovom da u toku te godine nisu imali nikakvih troškova života, pa čak ni izdataka za hranu. U istoj zgradi, Vujović je dvije godine kasnije kupio i garažno mjesto za osam hiljada eura.
Nove funkcije, novi automobili
Vujovićevi sinovi su u međuvremenu napredovali u državnoj službi, pa tako Ivan sada radi kao viši savjetnik u EKIP-u, dok je Nikola nakon završetka studija i angažmana na poziciji predsjednika Odbora direktora Berze električne energije nedavno izabran za državnog sekretara u Ministarstvu ekonomije.
Prema dokumentaciji u posjedu Istraživačkog centra MANS-a, oni su sada vlasnici još luksuznijih automobila. Ivan ima Audi „A6“ star četiri godine, čija se cijena na tržištu kreće oko 20.000 eura, a Nikola vozi BMW „X3“, 2008. godište, koji trenutno vrijedi oko 10.000 eura. Precizne podatke o tome koliko vrijede ovi automobili nismo mogli dobiti jer je Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo da dostavi fakture i ugovore o kupovini koje su zaključili Vujovići.
