“Sve dok zbog cigareta i narkotika budu hapšeni samo magacioneri, vozači i špediteri, postoji ogromna sumnja da je šverc (i dalje) posao pod zaštitom državnih organa i pojedinaca unutar njih kojima javni interes još uvijek nije na prvom mjestu”.
Piše: Milena Perović (Monitor)
Monitor: Kako komentarišete aktuelnu aferu oko šverca cigareta i istragu koju tim povodom vodi SDT?
Milovac: Veoma je teško donijeti bilo kakav utemeljeni zaključak o tome kako teče istraga povodom afere nestanka švercovanih cigareta jer nadležne institucije su i dalje nijeme na sasvim razumljivu potrebu javnosti da detaljno bude informisana o ovom slučaju. Takva praksa, nažalost, je otvorila širom vrata za špekulacije, proizvoljne zaključke koji se u javnosti saopštavaju bez ikakve ograde i konačno za široku političku valorizaciju, svega par sedmica uoči lokalnih izbora.
Milovac, Foto: Zoran Đurić
Kada je u pitanju procesuiranje šverca cigareta, Crna Gora kasni sa tim procesom već decenijama, što je omogućilo da ti poslovi i mreže unutar kojih se oni odvijaju, u mnogim segmentima postanu i jači od države. Kada je u pitanju slučaj kamiona švercovanih cigareta koji je volšebno “nestao” na putu do lokacije na kojoj je bila predviđeno uništavanje te robe, ono što je posebno problematično jesu vrlo konkretne sumnje u umiješanost upravo onih djelova sistema koji je bio zadužen za borbu protiv šverca. Takva vrsta sumnji direktno podriva kredibilitet kompletnog sistema da se bori protiv korupcije i organizovanog kriminala i to je ono što je najveći problem ove afere. Jedan ili deset kamiona švercovanih cigareta su samo kap u moru onoga što jedan takav korumpirani sistem dozvoljava da se realizuje.
Monitor: Tužilaštvo sada sumnjiči službenike Uprave prihoda, dok je direktor Poreske uprave Rade Milošević saslušan i pušten. Kako to vidite?
Milovac: Vidjeli smo da je ostavka direktora Poreske uprave bila praktično iznuđena iako je bila najlogičniji mogući potez ukoliko je postojala namjera da se trenutna i buduće istrage oslobode prostora za političku valorizaciju, a sama institucija Poreske uprave oslobodi balasta sumnji i zadrži makar dio povjerenja građana. Nažalost, to nije praksa koja je svojstvena crnogorskim političarima kojima se povjere javna ovlašćenja, pa se češće čeka na sud partije, nego onaj koji kreira javnost o nekom slučaju. Bez obzira da li postoji direktna krivična odgovornost, odnosno da li je direktno bio dio organizovane grupe koja je realizovala krivična djela, Milošević ima nespornu profesionalnu odgovornost kao javni funkcioner kojem je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, u ovom slučaju borba protiv šverca cigareta.
Monitor: Premijer Abazović kazao je da je „nestanak kamiona cigareta samo vrh ledenog brijega“. Šta je, po vama, ispod vrha tog ledenog brijega?
Milovac: Ispod vrha tog ledenog brijega kada je u pitanju premijer Abazović stoji veoma opasan nedostatak političke volje da se u sektoru borbe protiv organizovanog kriminala naprave ozbiljni pomaci i građanima pruže održivi rezultati. Umjesto toga, već duže vrijeme imamo jednu besprizornu kampanju koja ima za cilj da Abazovića i njegove partijske kolege na silu proizvede u nekakve borce za pravdu i jedine garante promjena, reformi i kako to vole da kažu, evropskog puta Crne Gore.
Naravno da u takvoj situaciji ne postoji prostor za ozbiljne reforme u ovoj oblasti, pa tako ni konkretnih akcija koje bi za rezultat imale rješavanje uzroka problema i sistemskih grešaka, a ne samo njegovih posljedica.
Milošević i Abazović, Foto: Svetlana Mandić (ND Vijeste)
Nažalost, sve ono što vidimo, uključujući i navodnu borbu protiv šverca i organizovanog kriminala i dalje ozbiljnije ne ugrožava kriminalne grupe u Crnoj Gori i to ne samo one koje se bave švercom cigareta. Većina akcija je počinjala i završavala se presovima i PR-om aktulenog premijera, bez iskrene namjere da se ovim problemom bave na sistemski način. Upravo je nedostatak sistemskih promjena omogućio da se šverc nesmetano nastavi, uz ozbiljne sumnje da je “igra ostala ista, samo sa novim igračima”. Konačno, sve dok zbog cigareta i narkotika budu hapšeni samo magacioneri, vozači i špediteri, postoji ogromna sumnja da je šverc (i dalje) posao pod zaštitom državnih organa i pojedinaca unutar njih kojima javni interes još uvijek nije na prvom mjestu.
Mislim da je svakome jasno da nakon dvije godine više ne možemo da govorimo o nedostatku vremena da se ozbiljne antikorupcijske reforme makar pokrenu, a da istovremeno ne konstatujemo da smo u mnogim oblastima naporavili i po nekoliko koraka unazad.
Monitor: Kako komentarišete odluku premijera da smijeni koordinatora bezbjednosnih službi Raška Konjevića, te njegovu argumentaciju za tu smjenu? S druge strane, Konjević optužuje Abazovića za šverc cigareta. Postoji li politička pozadina premijerove odluke i Konjevićevih optužbi?
Milovac: Upravo na ovom primjeru možemo da vidimo do koje mjere je priča oko šverca cigareta ispolitizovana i zbog čega takav pristup ovom problem rijetko može da proizvede rezultat koji je u korist javnog interesa. Optužbe za logističku, političku i drugu podršku švercu cigareta smo imali sa obje strane i one su bile vrlo ozbiljne imajuću u vidu pozicije u državi koje zauzimaju gospoda Konjević i Abazović. Sa druge strane, volumen dokaza koji je pratio tu vrstu medijskog “prepucavanja” nije bio dovoljan da priču o švercu cigareta izmjesti van okvira dnevne politike ili kako to naši političari vole da kažu “pribavljanja jeftinih političkih poena”.
Ipak, pokretanje istrage o umiješanosti državnih funkcionera i službenika u posao sa švercovanim cigaretama je dalo potpuno novu sliku o ovoj aferi. Oklijevanje Miloševića da momentalno podnese ostavku, ali i samog Abazovića da ga razriješi ili suspenduje do okončanja istrage, otvorilo je prostor za špekulacije na temu koliko je daleko u državnoj hijerarhiji seže uticaj organizovanog kriminala.
Umjesto toga, imali smo razrješenje Raška Konjevića, bez valjanog obrazloženja osim šturih optužbi koje smo i u ranijem periodu imali prilike da čujemo u javnosti kada je u pitanju šverc cigareta. Iako je nesporno da se borba protiv korupcije i organizovanog kriminala već duže vrijeme politizuje, političari, posebno Abazović koji sebe u javnosti pokušava da plasira neprikosnovenog borca protiv kriminala, javnosti moraju detaljno obrazlagati odluke koje se donose u ovoj oblasti.
Detaljna i blagovremena istraga koja bi do kraja osvijetlila sve aspekte ove afere bi trebala da je u interesu kompletnog društva i svih političkih opcija, a ne da bude korišćena za političke obračune sa neistomišljenicima.
Monitor: Kako vidite trenutnu političku i institucionalnu krizu u kojoj se zemlja nalazi? Čija je ona odgovornost?
Milovac: Crna Gora se već duže vrijeme nalazi u političkoj i institucionalnoj krizi koja u posljednje dvije godine doživljava svoj vrhunac zbog nesposobnosti političkih elita da u tranziciji vlasti lične i političke interese podrede interesu građana i započnu društveni, politički i ekonomski oporavak ove zemlje.
Nezrelost i nesposobnost da se preuzme odgovornost za vođenje zemlje se možda najbolje ogleda upravo u prioritetima koje je nova većina iznova potencirala u posljednje dvije godine, a koji jako malo imaju zajedničkog sa interesom građana, pa ako hoćete i sa onim što su bila predizborna obećanja. Obećavane promjene su zapravo samo zamjene, gdje se većina nekada opozicionih partija više i ne trudi da kreira privid da se ova zemlja kreće naprijed, a da partijski interesi ponovo ne zarobljavaju napredak i bilo kakvu šansu da oporavak društva.
Zbog toga i dalje imamo takozvano v.d. stanje u ključnim institucijama za borbu protiv korupcije i zakonski okvir koji je daleko od reformisanog. Crna Gora i dalje nastavlja da igra po pravilima koje je u posljednih trideset godina uspostavio DPS, i zbog toga je sasvim opravdana bojazan da bi rezultat toga mogao veoma lako biti ponovno uspostavljanje diktature te partije i njenog predsjednika Mila Đukanovića.
U međuvremenu, predizborna obećanja nekada opozicionih partija su utihnula, a ubrzo nakon što su osjetili sve državne privilegije i prostor za njihove zloupotrebe, dobili smo jedan skup „malih DPSova“ gdje je do granica neukusa normalnizovano partijsko zapošljavanje, zloupotreba socijalne pomoći, nastavljena praksa skrivanja podataka od javnog interesa, a borba protiv korupcije i organizovanog kriminala se pretvorila u najprizemniju ličnu i političku promociju partija na vlasti, bez konkretnih rezultata.
Sve ovo je potpuno zaustavilo reforme, i u drugi plan stavilo pitanja koja su od najvećeg interesa za građane kao što su ekonomija i borba protiv korupcije. To su teme kojima danas crnogorski političari ne žele da se bave ukoliko im ne donose neku političku koristi. U tom smislu je vrijedno pomenuti da od smjene DPS-a, nova parlamentarna većina nije donijela niti jedan zakonski propis koji bi unaprijedio kontrolu rada vlasti, ili oslabio bilo koju od poluga moći koje je DPS u prethodnom periodu zloupotrebljavao, a nekadašnja opozicija isticala kao jednu od ključnih prepreka za promjenu vlasti.
Nakon 30. avgusta ta je percepcija očigledno promijenjena, i više niko nije „gadljiv“ na beneficije koje su DPS održavale na vlasti u prethodne tri decenije. Bez raskida sa takvom praksom ne možemo govoriti o izlasku iz krize u kojoj se zemlja trenutno nalazi.
Monitor: Tu je i ekonomska kriza. Mans je ipak pozvao poslanike da ne podrže rebalans budžeta, koji je u međuvremenu, usvojen u parlamentu. Zašto smatrate da ga nije trebalo usvojiti?
Milovac: Analiza predloga rebalansa koju smo uradili je pokazala da je kreiran budžet kakav smo obično imali prilike da vidimo u izbornim godinama. U tom smislu, budžet odgovara na potrebu političkih partija da nastave da koriste sve one mehanizme zloupotreba državnih fondova kojima smo svjedočili u svim prethodnim predizbornim kampanjama. Tako su značajno povećana sredstva za novo zapošljavanje u državnoj upravi, subvencije, jednokratne naknade pojedincima, te budžetska rezerva. U dijelu budžeta koji se najčešće zloupotrebljavao za uticaj na birače smo identifikovali ukupna povećanja od oko 16 miliona eura. Posebno je značajna budžetska rezerva u kojoj imamo drastična povećanja, a za gotovo devet miliona eura nema nikakvog obrazloženja na šta će biti potrošene.
Prvi podaci o potrošnji budžetske rezerve koje je MANS već objavio pokazuju da se nastavlja isplata socijalnih davanja uoči izbora, bez ikakvih kriterijuma. Na taj način je za samo dvije sedmice u avgustu i septembru isplaćeno preko 130 hiljada eura. Ova praksa se nastavlja uprkos svim upozorenjima da se na taj način sistem socijalne zaštite u određenom dijelu izmješta iz institucija koje su nadležne za to pitanje, u ruke političara uz diskreciono ovlašćenje da socijalnu dijele bez kriterijuma i po svom nahođenju. U suštini, rebalans budžeta nije bio motivisan namjerom da građane izvadi iz ekonomske krize, već prije svega da političke partije i političare “ubaci” u još poneki mandat.
