Odustvo bilo kakve reakcije nadležnih organa na sve učestalije napade na slobodne medije i kritičare vlasti direktna je poruka napadačima da je u Crnoj Gori takvo ponašanje prihvatljivo i da se za sada bez posledica može prebijati, paliti i hapsiti slobodna riječ i slobodna misao.
Nemamo ni najmanju sumnju da se iza kukavičkih napada nalaze oni čije privatne i profitne interese ugrožavaju istrage i pisanja onog dijela medija i nevladinog sektora koji još uvijek ima hrabrosti i profesionalnog integriteta da ne pristane na to da ovom zemljom vladaju kriminalci i njihovi pomagači iz vladajućih struktura.
Uvjereni smo da iza napada stoje najobičnije kukavice koje ne mogu da prihvate činjenicu da Crna Gora mora ići naprijed iz ovog mraka u kojem se nalazi, te da njena budućnost ne pripada ubicama, švercerima droge i oružja, političkim poltronima i poslušnicima ove vlasti i da se ona ne može graditi na zastrašivanju njenih građana.
Vladavina straha i opšta klima neprijateljstva prema svima onima koji se ne slažu sa time da ova zemlja bude do kraja opljačkana i zarobljena interesima kriminalnog podzemlja i njihovih glasnogovornika i zaštitnika iz Vlade je nešto na šta nećemo pristati, ma koliko nam iz mraka prijetili i zastrašivali nas.
Sa svakim novim nerasvjetljenim napadom, sve je tanja linija između napadača i onih zaduženih da te napade rasvijetle jer i jedni i drugi svojim postupcima ugrožavaju bezbijednost svih onih koji se usude da misle drugačije i da to javno kažu.
Kako je poštovanje i afirmisanje slobode medija, ali svakako i slobode govora i prava na drugačije mišljenje jedan od osnovnih uslova koje Crna Gora mora zadovoljiti kako bi bila primljena u porodicu evropskih država, potpuna pasivnost nadležnih organa na rasvetljavanju kukavičkih napada ozbiljno dovodi u sumnju iskrenu namjeru Vlade Crne Gore da Crnu Goru brže povede ka tom cilju.
Nema sumnje da slučajevi poput posljednjeg u nizu uništavanja imovine nezavisnog dnevnika Vijesti, a naročito brutalnog prebijanja novinara Dana, Crnu Goru udaljavaju od demokratskih evropskih država čijim standardima stremimo, a pasivnost nadležnih organa šalje nedvosmislenu poruku pod čijom su oni kontrolom. Najveću odgovornost za ugroženu
slobodu medija nosi Premijer Đukanović, pa nakon njega svi oni koje je on “instalirao” na pozicije sa kojih mogu samo da obećavaju sigurnost građanima, ali ne i da obezbijede minimum iste, niti da preuzmu odgovornost za to.
MANS još jednom najsnažnije osuđuje kukavičke napade na medije, ali i potpuno pasivan odnos institucija zaduženih za procesuiranje tih napada koji je doprinio da se kreira atmosfera u kojoj se napad na drugačije mišljenje ne kažnjava već podstiče.
MANS
