Uprkos permanentnom kršenju ugovora o privatizaciji, ministar Branko Vujović je sa MNSS BV zaključio poseban Aneks ugovora kojim su vlasniku smanjene obaveze po osnovu investicija u proizvodnju, socijalni program i zaštitu životne sredine, dok su garancije za ispunjenje ugovora obesmišljene, pa interesi države i radnika nisu adekvatno zaštićeni.
Nakon dozvole za zaključivanje Ugovora o preuzimanju Željezare između dvije off shore kompanije, MNSS i MNSS BV, Vlada je na sjednici od 2. jula 2009. godine prihvatila i Aneks Ugovora o privatizaciji sa MNSS BV i u zapisniku od 9. jula ovlastila Branka Vujovića da potpiše ta akta. Međutim, ministar Vujović je očigledno bio u velikoj žurbi, pa je tri dana prije dobijanja formalnog ovlašćenja, 6. jula potpisao Aneks ugovora.
U Aneksu se konstatuje da MNSS BV ni četiri mjeseca nakon preuzimanja Željezare od strane MNSS-a, nije izvršio neispunjene obaveze iz 2007. i 2008. godine.
Uprkos tome, Aneksom se značajno smanjuju sve obaveze investitora koje se odnose na investicioni i socijalni program, kao i program zaštite životne sredine.
Obavezne investicije se dvostruko smanjuju, sa 31,7 mil na 15,3 mil za 2009. godinu i sa 14,7 mil u na 7,6 mil za 2010. godinu. Aneksom se predviđa se smanjenje broja radnika sa 1500, kako je propisano originalnim Ugovorom, na 1200, dok se vlasnik oslobađa obaveze da uplaćuje 800.000 eura godišnje za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih. Takođe, produžava rok za investicije u zaštitu životne sredine, pa novi vlasnik ima pet, a ne tri godine da uskladi poslovanje sa crnogorskim zakonima koji se odnose na zagađenje.
Iako novi vlasnik očigledno krši ugovor, kao i njegov prethodnik, umjesto snažnijih garancija za ispunjenje obaveza, one su obesmišljene Aneksom ugovora. Interesi države i radnika Željezare nisu ni na koji način zaštićeni od eventualnog iznenadnog napuštanja kompanije od strane MNSS BV-a, po principu po kome je to uradio nekadašnji vlasnik Midland Resources.
Naime, umjesto činidbenih garancija za izvršenje investicija, koje podrazumijevaju polaganje sredstava na poseban bankarski račun, Aneksom se MNSS BV-u omogućava da dostavi samo korporativnu garanciju. Takva garancija podrazumijeva da neka druga, obično veća kompanija, pismenim putem potvrdi da će investirati sredstva ukoliko to ne učini MNSS BV.
Međutim, Aneks predviđa da korporativnu garanciju izda „Ethemba Capital No. 5 NV“, još jedna off shore kompanija o kojoj nije moguće naći više podataka, sa 28 „sestara“ kompanija na Kajmanskim ostrvima, i majkom kompanijom iz Londona na čijem se sajtu navodi da je ona vlasnik Željezare.
Štaviše, korporativna garancija za 2009. i 2010. godinu iznosi samo 10 mil eura, kao pokriće za investicije od nepuna 23 miliona.
Obaviješteni smo da je za petak zakazana sjednica skupštinske Komisije za praćenje privatizacije posvećena Željezari, pa smo zatražili od njenog predsjednika da nam omogući da uzmemo učešće u radu Komisije jer vjerujemo da imamo mnogo podataka koji mogu biti od značaja za diskusiju.
Očekujemo da će ministar Vujović koji se uporno skriva od javnosti, biti prinuđen da u Skupštini preuzme odgovornost za sve što je uradio, kao i sve što je propustio da uradi u slučaju nikšićke Željezare.
Vanja Ćalović
izvršni direktor
