Prošlomjesečni napad Miomira i Miljana Mugoše na fotoreportera i zamjenika glavnog urednika Vijesti, Borisa Pejovića i Mihaila Jovovića ima još jednu neobičnu dimenziju. Rijetka su, naime, u Evropi mjesta nalik na Podgoricu čiji stanovnici mogu doživjeti da ih pesnicama i vatrenim oružjem napadnu: poslanik, gradonačelnik, član najvišeg rukovodstva vladajuće stranke, diplomata, predsjednik Skupštine jedne banke i prvi čovjek najvećeg fudbalskog kluba. A sve to oličeno u dvije osobe koje su istovremeno i u krvnom srodstvu – otac i sin.
Da porodična manifaktura u obavljanju značajnih javnih funkcija nije karakteristika samo Podgorice, ili familije Mugoša, pokazuje sličan slučaj sa crnogorskog primorja. U Budvi, zvaničnoj “metropoli crnogorskog turizma” a nezvaničnoj mediteranskoj prijestonici divlje gradnje, sve urbanističke konce u svojim rukama drži porodica Svetozara Marovića, potpredsjednika Demokratske partije socijalista, a odnedavno i potpredsjednika Vlade. Njegov rođeni brat Dragan Marović je opštinski sekretar za investicije. U njegovoj nadležnosti je formiranje urbanističkih parcela, premjer izgrađenih objekata, zaključivanje ugovora sa investitorima o komunalijama, njihov obračun i naplata. „Dobiti rješenje o lokaciji i građevinsku dozvolu je postupak koji može da traje od 473 dana do 734 dana. Ako u tome vidite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja, jer su mnogi projekti krenuli bez građevinske dozvole.
Oglušavao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju… Ako je to vaše zadovoljstvo, da u tim greškama tražite ostavku, izađite i recite. Meni to uopšte neće smetati“, reče jednom Dragan Marović i ostade – na funkciji.
| ANA KOLAREVIĆ:Da, vrlo sam moćna i uticajna! POD LUPOM: Da li su Vam u poslovnim angažmanima, s obzirom na Vaš familijarni status, pomogle porodične veze?KOLAREVIĆ: Ne znam šta podrazumjevate pod tim “familijarni status”. Ako se to posmatra sa aspekta da sam najstarije dijete oca, koji je skoro čitav radni vijek proveo u pravosuđu, onda sigurno jesu. Divno je to kada dođete kao početnik, sa željom, idealima, ambicijama i gdje god se nađete u pravosuđu, čujete – to je kćerka časnog, poštenog, uglednog sudije Radovana Đukanovića. To je izvanredna podloga, ali i obaveza da tako nastavite i da sve to ne iznevjerite.Trudila sam se da budem takva od prvog dana i da tako nastavim do današnjeg dana. Znate, ja sam ipak najstarije od njegovo troje djece. Davno sam ja prokrčila svoje puteve i stekla svoje ime. Ne znam da li bih trebala da zadovoljim javnost, pa da budem negdje radnica na održavanju čistoće, što je takođe časno zanimanje, da bih bila mimo priča o familijarnom statutusu i porodičnim vezama. Ne, ja se ne odričem svoje familije, naprotiv, ja sam na nju ponosna, ali u mom poslu, mom napredovanju, sigurna sam, bio je presudan moj profesionalizam, znanje i stručnost.POD LUPOM: Kako komentarišete izjave da su Vaši angažmani i uticaj najočitiji primjer nepotizma i klijentelizma u Crnoj Gori? |
KOLAREVIĆ: Polazeći od definicija pojmova nepotizma i klijentelizma smatram da ni po jednom osnovu tome ne pripadam. Svakako, kao neko ko je cijeli život posvetio “vladavini prava”, zalažem se za donošenje Zakona o sprečavanju nepotizma, kao i za ukidanje diskrecionog prava kod zapošljavanja i definisanje jasnih kriterijuma pri zapošljavanju.
Nikada nijesam bila politički angažovana, i nikada nijesam imala tu vrstu ni političke, ni funkcionalne moći. Da mi je makar funkcionalna moć bila potrebna, ne bih se dobrovoljno, na vrhuncu svoje karijere odrekla svoje funkcije sudije Vrhovnog suda i “svoje znanje dala na tržište”. To što je neko to znanje i iskustvo prepoznao, i što se uporno u mom slučaju, čak bih rekla “zlonamjerno” zanemaruje – nije moj problem, već onih koji to rade. Ako ne mogu da se suoče sa tim, da svoj posao obavljam dosta stručno, pošteno i priznato i to ne od Crne Gore, od njenih političara i “uređivača društvenih odnosa”, opet je to njihov problem, a ne moj. Svi koji tvrde – nepotizam, klijentelizam, braća, familija – neka nastave i dalje, a ja ću kao i do sada. Upravo onako, kako su me ocjenili i na osnovu onih kriterijuma, koji su ih rukovodili kada su mi dali nagradu New Economy za najboljeg biznis advokata za 2009.godinu i svrstali me među najbolje, najstručnije i najuglednije građane svijeta.
A ja bih na sve ovo rekla: da vrlo sam moćna i uticajna!
Draganova strina, Mirjana Marović je načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi. U njenoj nadležnosti su upis prava na objektima i zemljištem,katastarski premjer i izdavanje lista nepokretnosti.
Možda je u pitanju slučajnost, ali tom nizu treba pridodati i činjenicu da je, u trenucima odmora između dvije državne funkcije, i Svetozar Marović isprobao svoje preduzetničko umijeće učestvujući, kao suvlasnik kompanije “Moninvest” u gradnji turističko-stambenog kompleksa Zavala, čija je izgradnja započeta potpuno nezakonito, bez bilo kakve dozvole. Brat i strina nijesu pravili smetnju tom poslu, a pravosuđe se još nije izjasnilo o krivičnoj prijavi koju je protiv braće Marović i ostalih aktera nelegalne gradnje, još u aprilu 2008. godine podnijela NVO MANS.
Nepotizam je, po Vujakliji, “pojam koji označava ponašanje pojedinaca, najčešće nosilaca političke, ekonomske, vojne ili neke druge moći i uticaja kojim, zbog svog povlašćenog položaja, obezbeđuje beneficije i druge pogodnosti članovima svoje porodice, rođacima ili njima bliskim osobama u odnosu na druge osobe”. Da li su navedeni primjeri dokaz da je nepotizam sastavni dio naše svakodnevice? Uprava za kadrove je jedna od adresa na kojoj bi trebalo tražiti odgovor na to pitanje.
Problem je, međutim, to što i direktoricu Uprave, Svetlanu Vuković u javnosti bije glas da je na to mjesto izabrana zahvaljujući moći i uticaju njenog supruga, Miodraga Vukovića, dugogodišnjeg funkcionera vladajućeg DPS-a.
“Vaše pitanje na vrlo sugestivan način potencira mogućnost postojanja nepotizma, i to posebno u mom slučaju”, kaže Svetlana Vuković za www.podlupom.com. “Na ovaj način dovedena sam u nezavidan položaj da sebe i svoj rad branim od veoma površnih optužbi koje u potpunosti ignorišu postignute rezultate Uprave za kadrove… Smatram da je najbolji način da odgovorim na vaše pitanje „da li se u mom slučaju može govoriti o nepotizmu“ isticanje dosadašnjih rezultata uprave na čijem sam čelu, koji su dosada bili jedina i najbolja preporuka za moje imenovanje”, objašnjava Vuković, uz tvrdnju da je “njeno imenovanje plod jasne procedure koja se vrlo lako može provjeriti”.
Nepotizam i klijentelizam, međutim, ne podrazumijevaju obavezno kršenje procedure pošto, kako navodi stručna literatura, “ne moraju nužno imati protivpravne dimenzije, ali su na granici dozvoljenog”. Doda li se tome da je Crna Gora “društvo u tranziciji”, što je omiljeni izgovor ovdašnjih zvaničnika kada se govori o ovim pojavama i pratećoj korupciji, uz poznatu mantru o “ograničenim ljudskim resursima” koji navodno proizilaze iz činjenice da je riječ o zemlji sa nepunih 700 hiljada stanovnika, stižemo do crnogorske kadrovske vrteške zasnovane na protežiranju i lojalnosti zbog rodbinskih, prijateljskih i partijskih veza.
Na toj je klackalici moguće je da generalni sekretar Skupštine Crne Gore Milan Radović, nakon podnošenja ostavke, uhljebljenje nađe kao direktor Zavoda za izdržavanje zatvorskih kazni i sankcija (ZIKS). Njegov prethodnik Božidar Vuksanović je, istovremeno, iz ZIKS-a prekomandovan na mjesto direktora Uprave za carine. Sa sobom će, stižu najave, preseliti i većinu najbližih saradnika iz spuškog zatvora.
Po istom receptu karijeru gradi i Dragan Đurović. Nekadašnji poslanik DPS, pa direktor državnog Novinsko-izdavačkog preduzeća Pobjeda, potom potpredsjednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, nedavno je postavljen na mjesto direktora Agencije za kontrolu civilnog vazduhoplovstva. Najzaslužniji za to imenovanje je, tvrde mediji, predsjednik Savjeta agencije Željko Šturanović, bivši premijer, aktuelni potpredsjednik DPS i parlamenta i – vjenčani kum Dragana Đurovića.
Ima indicija, rekli bi pravnici, da su porodične veze i u Šturanovićevoj karijeri igrale važnu, ako ne i presudnu, ulogu. U vrijeme kada je Milo Đukanović odlučio da se privremeno puvuče sa čela Vlade, on i Svetozar Marović su kao dvojica najmoćnijih ljudi u vladajućoj partiji dugo tražili obostrano prihvatljivo rješenja za Đukanovićevog nasljednika. Priča se da je presudilo to što je Šturanović, kao i aktuelni premijer, Nikšićanin dok mu je Marovićeva strina s početka ovog teksta – tašta. Ostalo je istorija…
Kako ta kadrovska kombinatorika izgleda u očima međunarodnih zvaničnika nedvosmisleno nam je do znanja stavio Tomas Šmit, bivši ambasador SR Njemačke u Crnoj Gori. Odlazeći iz Podgorice, Šmit je konstatovao da crnogorsko društvo funkcioniše na prijateljsko-kumovskim vezama. “Kumstvo i veze i dalje su duboko ukorijenjeni u crnogorskom društvu, ali za Evropsku uniju takav sistem nije relevantan i mora se mijenjati”.
Toga su, mada nerado priznaju, svjesni i crnogorski zvaničnici. Zato Ministarstvo fiinansija priprema zakon o integritetu u javnom sektoru koji bi, najavljuje se, trebalo da predstavlja kraj nepotizmu i klijentelizmu u državnim službama. Da će, prije ili kasnije, taj zakon biti usvojen garantuju konstantni zahtjevi Evropske komisije, koja je tu obavezu nametnula državnim institucijama,u okviru Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Sadržina zakona i njegova primjena, druga su priča. Zakon treba da pripremi ministarsvo kojim upravlja potpredsjednik Vlade Igor Lukšić. Istovremeno, njegova supruga radi u Ministarstvu turizma. Važan doprinos u pripremi i usvajanju ovog zakona, prema definiciji, očekuje se i od sekretara Vlade Žarka Šturanovića (koji je taj posao obavljao i dok je Vladu predvodio njegov brat od strica Željko) i njegove supruge Radmile, pomoćnice sekretara Sekretarijata za zakonodavstvo pri
Vladi CG. Ako ih ne ometu druge obaveze, pošto je sekretar Vlade istovremeno I predsjednik Upravnog odbora Javne ustanove Službeni list (naknada – 700 eura mjesečno), član Komisije za odlikovanja (250 eura mjesečno) i član Savjeta za privatizaciju (550 eura mjesečno), dok njegova supruga, druga osoba u hijerarhiji Sekretarijata za zakonodavstvo, honorare zarađuje u Odboru direktora Kliničkog centra i kao član Državne izborne komisije.
Da predloženi zakon bude u skladu sa normativima EU staraće se Gordana Đurović, ministarka za evropske integracije. Na nju neće uticati činjenica da je za vrijeme njenog mandata u Vladi, njen suprug Šaleta Đurović izabran za predsjednika Savjeta Agencije za elektronske komunikacije (3,33 hiljade eura mjesečno) i člana Odbora direktora državnog Montenegroerlajnza u kome mjesečno prihoduje nešto manje od 1,5 hiljade eura…
Na kraju, očekuje sa da sve potvrdi i pritvrdi premijer Đukanović. U tom poslu mu od velike pomoći može biti novoimenovani glavni ekonomski savjetnik Petar Ivanović, inače direktor Agencije za promociju stranih investicija. A šta je Ivanovića preporučilo za prestižno zvanje glavnog ekonomskog savjetnika?
Ekonomski analitičari ga pamte kao autora izjave kojom je, početkom 2008, pokušao omalovažiti upozorenja eksperata Svjetske banke i MMF-a da našoj ekonomiji prijeti “pregrijavanje” i slobodan pad: “Neki nam govore o pregrijanoj ekonomiji, a svaka dama koja zna da kuva zna da nešto ne može biti pregrijano ako ga prethodno ne poklopite nečim. Svi znamo da je naša ekonomija otvorena, što će reći da pregrijavanja ne može biti”. Vrijeme je pokazalo ko je bio u pravu.
Ipak, Đukanović i Ivanović sarađuju odavno, i to ne samo kroz rad pomenute Agencije u kojoj je prvi član Upravnog odbora, a drugi direktor. Oni sa boljim sjećanjem pamte da je Ivanović bio potpredsjednik Hipo alpe adria banke u vrijeme kada je firma Global Montenegro, čiji su vlasnici Vuk Rajković i Milo Đukanović dobila kredit od pet miliona eura bez zaloge, i uz višegodišnji grejs period. Kredit je, objasnio je premijer naknadno, pokriven hipotekom na plac koji je kupljen dijelom dobijenih sredstava. Objašnjenje je, međutim, stiglo nakon što je Ivanović razriješen funkcije u Hipo banci.
Saradnja traje i danas – Petar je predsjednik borda Monte adria broker dilera koja je nakon ugovora Vlade i italijanske A2A o privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG, dobila ekskluzivno pravo da posreduje u trgovini akcijama između Italijana i malih akcionara Elektroprivrede, uz proviziju čiju je visinu sama odredila. Sav novac od ove transakcije preći će preko računa u Prvoj banci CG u kojoj braća Aco i Milo Đukanović imaju većinsko vlasništvo. Ujedno, Prva banka raspolaže sa 49 odsto akcija Monte adrie.
Pored ekonomskog savjetnika, Đukanović premijer i njegova Vlada se u pripremi zakona o integritetu u javnom sektoru mogu osloniti i na stručnu pomoć premijerove sestre Ane Kolarević. Uprkos brojnim kontroverzama koje prate njen rad u Crnoj Gori Kolarevićeva je ljetos od britanskog časopisa New Economy dobila nagradu za “najboljeg poslovnog advokata u 2009. godini”. U tekstu kojim se nagrada obrazlaže stoji da dobitnica priznanja zastupa 80 odsto stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori, i potencijalnim investitorima preporučuje da je „Ana Kolarević vaš vodič kako da Crna Gora radi za vas”. Britanski magazin ne precizira koliko na uspijeh njihovog laureata utiče činjenica da joj je rođeni brat predsjednik Vlade.
Ali popis njenih (najvećih) klijenata izgleda kao prepis spiska kompanija koje su poslovale ili još uvijek posluju sa Vladom Crne Gore. Od Jugopetrola, Telekoma I Željezare do Hipo banke i Monte adria brokera… Krunski dokaz za tezu da nepotizam I klijentelizam vladaju Crnom Gorom, ili samo još jedna u nizu slučajnosti koja može zbuniti nedovoljno upućene?
