Nakon dvije ipo godine izviđanja, Specijalni državni tužilac, Milivoje Katnić lično je odbacio krivičnu prijavu koju je MANS podnio protiv predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, predsjednika Atlas Grupe, Duška Kneževića, Dušana Bana i Željka Mihailovića iz Podgorice, bivšeg direktora Uprave za sprječavanje pranja novca, Predraga Mitrovića, zbog osnovane sumnje da su na organizovan način počinili krivično djelo pranje novca.
U šturom obrazloženju koje je dostavljeno MANS-u, Katnić navodi da nakon sprovedenog izviđaja „ne postoji osnovana sumnja da su prijavljeni izvršili predmetno krivično djelo, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenjen preduzima po službenoj dužnosti“. U rješenju koje je lično potpisao, Katnić navodi da je tokom izviđaja korišćena i međunarodna pravna pomoć od nadležnih organa Švajcarske, ali da nakon pregleda dokumentacije nije našao osnov za nastavak postupka protiv prijavljenih.
Milo Đukanović
Đukanović je 11. jula 2007. godine, kao vlasnik firme Capital Invest Podgorica, sa Pireus bankom SA London potpisao ugovor o kreditu od 1,5 miliona eura, za šta je banka tražila dodatnu garanciju u vidu keš kolaterala. Đukanović je garanciju obezbijedio istog dana u dogovoru sa Duškom Kneževićem, preko njegove firme Comsel Limited sa Kipra.
Iznos od 1,5 miliona eura koji je poslužio kao garancija Đukanoviću su na račun firme Comstel limited prebacila Đukanovićeva „dva prijatelja“ Dušan Ban i Željko Mihailović.
Nakon dobijanja kredita od Pireus banke, 3. avgusta 2007. godine Đukanović preko svoje firme Capital Invest kupuje akcije Prve banke koja je u većinskom vlasništvu njegovog brata, Aca Đukanovića. Akcije su kupljene pod povoljnim uslovima, za cijenu od 127 eura po akciji.
Đukanović je u kontinuitetu obmanjivao javnost o tome kako je zapravo njegova firma uzela londonski kredit. Tako je tokom premijerskog sata 21. novembra 2013. godine, Đukanović u svojstvu premijera u Skupštini Crne Gore izjavio da nema nikakvog depozita za dobijanje kredita od Pireus banke i da je kredit dobio na osnovu svog ugleda“.
Sa druge strane, SDTu Milivoju Katniću nije bilo sumnjivo ni to što su prijavljeni Ban i Mihailović sa firmom Kneževićevom kiparskom firmom zaključili prividni – simulovani pravni posao, odnosno ugovor o investiranju, a novac je korišćen za druge namjene – kao garancija u vidu keš kolaterala za kredit Đukanovića.
MANS je u svojoj prijavi Katniću skrenuo pažnju i na to da su prijavljeni Ban i Mihailović vodili su firmu Mia iz Uba, koja je u vlasništvu Stanka Subotića, takođe Đukanovićevog prijatelja, a preko koje je, sumnja se, obavljan tzv. tranzit cigareta. Zagrebački “Nacional” objavio je svojevremeno svjedočenje jednog od insajdera iz posla sa cigaretama, Srećka Kestnera, koji je javno saopštio da su Ban i Mihailović kumovi Đukanovića, koji su ubirali taksu u gotovini, “doslovno u torbama”, da su uzimali 15% profita ove firme, a sam Đukanović 10 dolara po paketu cigareta.
Pored toga, odbjegli biznismen, Duško Knežević je Bana i Mihajlovića takođe označio kao prijatelje Đukanovića “iz posla tranzita cigara” i da zato oni nijesu mogli da se Pireus banci prikažu kao kredibilni klijenti i da prođu provjeru (intenational compliance).
MANS je Katniću ukazao i na ulogu Predraga Mitrovića, tadašnjeg direktora Uprave za sprječavanje pranja novca, koji se takođe sumnjiči da je prikrivao način pribavljanja novca koji je poslužio kao garancija Đukanoviću i njegovoj firmi za dobijanje kredita.
Naime, Uprava je 17. avgusta 2007. godine javno saopštila da su akcije koje Đukanović ima kod Prve banke poslužile kao garancija za dobijanje kredita od Pireus banke, iako je Đukanović kredit dobio na osnovu garancije koju je položila firma Duška Kneževića Comsel Limited.
SDT Katnić nastavlja da u tajnosti sprovodi postupke koji kao po pravilu za rezultat imaju eliminisanje bilo kakve sumnje u Đukanovića, njegovu porodicu ili političku partiju.
Milivoje Katnić
Sumnjamo da se radi o novom pokušaju “pranja biografije” predsjednika Đukanovića koje je otpočelo još sa slučajem Telekom, nastavljeno odbacivanjem krivične prijave zbog garancija za KAP, kupovinu glasova na izborima, pa sve do slučaja kupovine akcija Prve Banke.
Šturo obrazloženje koje smo dobili od Katnića ne sadrži ni približno dovoljno informacija na osnovu kojih se može cijeniti zakonitost postupanja tužioca u ovom slučaju, već nam je ostavljena samo opcija da Milivoju Katniću vjerujemo na riječ da je preduzeo apsolutno sve da maksimalno istraži poslove predsjednika Đukanovića.
MANS je do sada tražio od SDTa u više navrata da objavi kompletnu dokumentaciju o svom postupanju u slučajevima koji su od ogromnog interesa za javnost Crne Gore, naročito onim koji su rezultirali nepotvrđivanjem optužnica, odnosno njihovim odbacivanjem od strane nadležnog suda. Ta vrsta informacija bi bila korisna za ocjenu Katnićevog rada i uopšte tužilaštva, a veća transparetnost bi dovela i do veće odgovornosti tužilaca za odluke koje donose, posebno u osjetljivim slučajevima koji uključuju visoke državne funkcionere. Nažalost, svjedoci smo da se to ne dešava, već i da u slučajevima koji su pravosnažno okončani, tužilaštvo djeluje kao tajna organizacija vođena “zavjetom ćutanja”, a ne interesom javnosti i pravom da zna.
Nisu nam poznati tačni motivi tužioca Katnića da u kontinuitetu na ovakav način “štiti” Đukanovića i njegove poslovne i političke saradnike, ali praksa u kojoj se čak i najosnovniji detalji ključnih istraga kriju od javnosti mora da postane prošlost.
MANS će svakako već sjutra, u skladu da Zakonom o krivičnom postupku, Vrhovnom državnom tužilaštvu uputiti pritužbu sa zahtjevom za preispitivanje rješenja o odbacivanju krivične prijave.
MANS
