Odluka da su bivši premijer, a sada poslanik, Duško Marković i više ministara prethodne vlade prekršili Zakon o sprječavanju korupcije je zakašnjela, prije svega zbog načina na koji se Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) odnijela prema očiglednom konfliktu interesa pomenutih javnih funkcionera.
MANS je krajem oktobra prošle godine ASKu podnio inicijativu za pokretanje postupka protiv bivšeg premijera Duška Markovića, te ministara Milutina Simovića, Predraga Boškovića, Mevludina Nuhodžića, Dragice Sekulić, Nikole Janovića, Suzane Pribilović i Damira Šehovića, zbog kršenja Zakona u dijelu nespojivosti funkcije poslanika i člana Vlade Crne Gore.
Iako je prva reakcija direktorice AKSa, Jelene Perović, bila da se ta institucija neće baviti time jer nije nadležna, sredinom novembra je ipak objavljeno da ASK pokreće postupak protiv Markovića i bivših ministara. Kompletan posao Agencije u ovom slučaju je bio da konstatuje da su Marković i ministri u Skupštini verifikovali poslaničke mandate, te da u roku od 30 dana nisu vratili jednu od dvije javne funkcije koje su u tom momentu obavljali.
U odnosu na famozna izjašnjenja Markovića i ministara da će „zamrznuti funkciju poslanika“, u Agenciji su morali znati da takav pravni institut ne postoji, te da ne može biti od značaja za donošenje konačne odluke o postojanju konflikta interesa.
Ipak, za razliku od drugih slučajeva koje ASK ekpresno rješava, u slučaju bivših članova Vlade Crne Gore iz redova DPSa i SDa su bili potrebni mjeseci da se konstatuje ono što je svima bilo jasno od samog početka – da su funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti nespojive.
Nemamo ni najmanju sumnju da su nedostatak kapaciteta ASKa i moguće pravno neznanje direktorice Perović imali bilo kakvog udjela u prolongiranju ove odluke, već da se radi isključivo o svjesnoj namjeri da se Marković i pomenuti bivši ministri što duže zadrže u takvom konfliktu interesa i pozicijama u izvršnoj vlasti.
U prilog tome govori i činjenica da su poslanik Marković i njegove kolege ministri-poslanici od verifikacije mandata u Skupštini Crne Gore održali čak 14 sjednica vlade i usvojili na desetine uredbi, odluka i rješenja i odlučivali o pitanjima čija realizacija je bila daleko izvan mandata takozvane odlazeće vlade. Tako su Marković i bivši ministri do zadnjeg dana u takvom mandatu zapošljavali, raspolagali državnim i prirodnim resursima, ali i budžetom za 2020. godinu, bez ikakvog ograničenja.
Sve je to bilo moguće prije svega zahvaljujući ovakvom postupanju ASK-a i odluci njene direktorice da pitanje konflikta interesa ostavi za vrijeme nakon izbora nove vlade, kada konačna odluka neće proizvoditi bilo kakve suštinske efekte na vladavinu prava.
Kao i u slučaju novogodišnjeg leta predsjednika Mila Đukanovića za Pariz, u ASK navode da su postupke protiv Markovića i bivših ministara po službenoj dužnosti, što je ponovo neistina kojom se direktorica ove institucije koristi kako bi kreirala privid da je ASK u svom radu nezavisna i proaktivna.
Nastavak prakse takozvane zakašnjele reakcije na očigledna kršenja zakona, ASK i dalje učvršćuju na poziciji jedne od ključnih prepreki u institucionalnom odgovoru Crne Gore na nagomilane probleme sa korupcijom.
Dejan Milovac
Istraživački centar
MANS