Podaci do kojih je došao MANS pokazuju da je tokom privatizacije vojne bolnice Meljine Vlada Crne Gore ne samo otvoreno favorizovala biznismena Duška Kneževića, već je i u samom ugovoru o prodaji koji je potpisao tadašnji ministar finansija, a današnji premijer Igor Lukšić, ugrađena klauzula koja omogućava Kneževiću da zaradi milione.
Podsjećanja radi, kompleks Meljine je prodat Kneževiću, odnosno konzorcijumu Atlasmont Banke, Atlas Cap-a i bolnice “Sveti Nikola” iz Kraljeva za oko 25 miliona eura. Plaćanje ove sume je ugovorom bilo odloženo na godinu dana, dok je Kneževiću i ekipi omogućeno i to da ukupnu sumu mogu platiti obveznicama restitucije. Tako je Knežević kupovao obveznice po cijeni od 35 centi, dok je vlada za namirenje duga po osnovu kupovine Meljina, Kneževiću cijenila obveznice po nominalnoj vrijednosti, odnosno 1 Euro. Tako je Knežević do kompleksa od preko 50.000 m2 došao plativši faktički samo trećinu njegove vrijednosti.
Ugovor na koji je svoj potpis stavio aktuelni premijer Igor Lukšić je definisan tako da maksimalno izlazi u susret građevinskim apetitima Kneževića, a na štetu javnog interesa. Naime, kao jedan od preduslova za zatvaranje Ugovora je definisano i to da je Kneževiću obećana izrada planskog dokumenta onakvog kakav on želi. Tako se u članu 12 ugovora kojim su definisani preduslovi eskplicitno navodi “usvajanje Studije lokacije ili Detaljnog prostornog plana koji se odnosi na cjelokupnu lokaciju u obliku i po suštini prihvatljvog za kupca, na način koji će dozvoliti pripremu Projekta u skladu sa Investicionim planom koji je Prilog broj 2 ovog Ugovora;”
Na ovaj način je investitoru garantovano da će biti usvojen planski dokument kakav on bude zamislio, uz potpuno zanemarivanje interesa građana Herceg Novog. Takođe je prejudiciran stav Opštine Herceg Novi, dok je proces izrade i usvajanja planskog dokumenta, kao i sama javna rasprava pred građanima, potpuno obesmišljena.
Već tokom pregovora sa Vladom, pojavile su se prve najave da Knežević i partneri imaju megalomanske zahtjeve. Naime, već tada je bila u planu gradnja velikog hotela i rehabilitacionog centra koji bi bio izgrađen u obliku dva solitera sa čak 18 spratova, što upućuje da je investitor već tada imao na umu ne samo razvijanje zdravstvenih kapaciteta, već prevashodno i turističkih.
Ono što je tada predstavljalo poseban problem jeste što je namjena prostora bolnice Meljine u Prostornom planu Opštine Herceg Novi bila ne turistička, već isključivo za objekte zdravstva. već u februaru 2009. godine, pola godine od prodaje Meljina Opština Herceg Novi je promijenila svoj Prostorni plan Opštine i izvršila prenamjenu zemljišta iz onog za zdravstvene sadržaje u turističke, čime su širom otvorena vrata za dalju promjenu planske dokumentacije koju je Lukšić dogovorio sa Kneževićem prilikom potpisivanja ugovora 2008. godine. Tada je za lokaciju bolnice Meljine odobren kapacitet od 300 hotelskih kreveta, odnosno oko 150 soba, i čak 600 kreveta u apartmanima.
Dalja razrada ovog projekta je dovla do toga da je Opština Herceg Novi u decembru 2009. godine usvojila Urbanistički plan “Meljine” kojim je Kneževiću i ekipi dozvoljeno da sagradi čak 90.000 bruto građevinske površine. Poređenja radi o kolikom kompleksu se radi, oko 90.000 kvadrata je površina cijelog kompleksa Zavala sa preko 30 vila i hotelom-jedro na preko 18 spratova.
Od ukupnog kompleksa Meljine 39.000 kvadrata otpada na turističke apartmane, 24.000 kvadrata na hotel, a tek manje od trećina ili 27.000 kvadrata na gradnju bolničkog kompleksa, što potvrđuje sumnje da je zdravstvo bilo od početka samo pokriće da masovno betoniranje tog dijela Herceg Novog.
Tome u prilog govori i vlasnika struktura nad projektom u okviru konzorcijuma koji je potpisao ugovor sa Lukšićem. Naime, za potrebe realizacije ovog projekta, konzorcijum je krajem 2009. godine formirao kompaniju “Meljine kompleks” u kojem 0.01% kapitala ima zdravstvena ustanova “Sveti Nikola” dok ostatak posjeduje Knežević preko svojih kompanija, što upućuje na sumnju da je ovo partnerstvo bilo samo pokriće za Kneževića da se domogne vrijedne lokacije bolnice Meljine.
Konačan dokaz koliko je država oštećena u ovom poslu predstavlja procjena vrijednosti zemljišta kompleksa Meljine koje je ušlo kao osnivački kapital konzorcijuma u kompaniju “Meljine kompleks”. Naime, nema podataka da li je i na osnovu čega Vlada Crne Gore vršila procjenu vrijednosti bolnice Meljine i pripadajućeg zemljišta i kako se došlo do cifre od 25,1 milion eura po kojoj je ono makar formalno prodato. Međutim, prilikom formiranja kompanije “Meljine kompleks”, urađena je nova procjena vrijednosti bolnice i zemljišta. Procjena koje je izvršena početkom 2010. godine, dakle nakon usvajanja planske dokumentacije je pokazala da je vrijednost cijelog kompleksa na nivou od 56,1 milion Eura, od čega je 3,3 miliona eura otpalo na vrijednost medicinske opreme, a ostatak na zemljište i objekte.
Tako je Knežević dobio kompleks koji prije otpočinjanja građevinskih radova vrijedi višestruko više u odnosu na ono koliko je on plaćen. Za nepune dvije godine, usvajanjem planske dokumentacije, Knežević je obezbijedio da čak i ako nikada ništa ne sagradi, može sebi da osigura ogroman profit po osnovu vrijednosti zemljišta.
Prvobitno procijenjen na 25,1 milion eura, kompleks Meljine je kroz mahinacije obveznicama plaćen svega trećinu te cijene, da bi mu se napumpala vrijednost na preko 56 miliona Eura. Nije teško zaključiti da je država u ovom poslu izgubila preko 40 miliona Eura.
Posao Lukšića i kao ministra finansija i kao premijera je bio da zaštiti javni interes i da prepozna da će budžet Crne Gore biti na gubitku zaključivanjem ovog posla. Nažalost to se nije desilo, ni u ovom, niti u brojnim drugim slučajevima kada je trebalo odlučiti između javnog i nečijeg privatnog interesa. U ovom slučaju, to je građane Crne Gore koštalo preko 40 miliona eura. Smatram da Lukšić neće i ne smije da počne da radi u interesu građana i oslobodi nas ugradnji ove vrste, a ispostavlja se da to očigledno nikada nije ni namjeravao. Jer ono što je dogovarao kao ministar finansija, danas brani kao premijer kada “fiskalni prostor” vidi u našim džepovima, a ne u reviziji ovakvih dilova koje je sam sklapao. Zbog toga je Igor Lukšić već bivši premijer, jer podršku za ovakvo ponašanje i raspolaganje našom imovinom nema niti od jednog građanina Crne Gore
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora
