Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije u potpunosti iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna periodu vladavine DPS-a.
MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore oko nove Vlade?
Pregovori su očekivano komplikovani imajući u vidu heterogenost političkih partija koje nakon izbora žele da budu dio nove izvršne vlasti. Ono što je posebno uočljivo jeste činjenica se više ni ne pokušava kreirati privid zalaganja za javni interes i realne potrebe građana, te da ključne tačke sporenja među partijama predstavljaju funkcije u budućoj vladi i takozvano kadriranje “po dubini”.
Posljednje tri godine su umnogome pokazale kakva je demokratska kondicija nekadašnjih opozicionih partija, a gotovo sve su bile neuspješne u odbacivanju modela ponašanja koji je proteklih decenija bio imanentan DPSu i njegovim satelitima. To se sada najbolje uočava tokom pregovora za sastav buduće vlade, gdje je partijski interes daleko ispred javnog interesa da konačno dobijemo kvalitetnu izvršnu vlast koja će moći da ponovo pokrene ključne reforme i odmrzne proces evropskih integracija.
Smatram da pred mandatarom Milojkom Spajićem stoji veoma komplikovan zadatak i da će konačno rješenje morati da predstavlja kompromis između onoga što su bili početni principi za formiranje vlade i potrebe da je konačno dobijemo i krenemo dalje. Da li će to dalje značiti napredak ili dalje nazadovanje, zavisiće od političke snage i mudrosti budućeg premijera da tako raznoliku skupinu drži pod nekom vrstom kontrole.
Ono što je sasvim izvjesno jeste činjenica da će novu vladu, osim PES-a, činiti partije čiji kadrovi su u protekle tri godine već imali prilike da pokažu “po dubini i širini”, da politički zapošljavaju i koriste privilegiju obavljanja javne funkcije za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa. U razmjeni argumenata između PES a i koalicije Za Budućnost Crne Gore, saznali smo i da je mandatar bivšem DF-u nudio “do 40% pozicija po dubini”, pokazajući do koje mjere se priča o takozvamoj meritokratiji u pregovorima može svesti na isprazno predizborno obećanje.
To nažalost pokazuje da stvarna reforma crnogorskog društva neće zaista početi dok osim promjena na vlasti, ne budemo imali i promjene u svijesti onih koji pretednuju da budu nosioci tih reformi. Za sada ne vidim političku partiju koja ima tu količinu intergiteta i vizije.
MONITOR: Sto je glavna karakteristika postdps perioda?
U mnogim oblastima prethodne tri godine predstavljaju vrijeme koje su građani izgubili čekajući da Crna Gora odlučnije krene naprijed i otrese se bremena koji opterećuju tri decenije DPS vladavine. Iako je bilo očekivati da process tranzicije Crne Gore od zarobljene države ka društvu slobodnih građana bude mukotrpan i spor, smatram da su posljednje tri godine propuštene mnoge šanse da ovu zemlju odlučnije pokrenemo naprijed.
Ono što jeste definitivno karakteristika takozvanog postdps perioda jeste podjela “plijena” koji je nakon tri decenije uzet iz ruku DPS-a. Iako je nesporno da je promjena došla na izborima i da su građani sada daleko slobodniji da se bore za svoja prava nego što je to bilo ranije, stvarni pobjednici nisu oni, već partije koje ovaj tranzicioni period koriste kako bi “nadoknadile propušteno” dok su bile u opozionim klupama.
Nažalost, gotovo sve političke partije su dolazak na vlast prepoznale kao šansu da dalje unaprijede i ojačaju svoju partijski bazu, a ne kao privilegiju da nakon tri decenije DPS terora, Crnu Goru oslobode i ubrzaciju proces ključnih reformi.
Takav način uskointeresnog razmišljanja crnogorskih partija je vidljiv na svakom koraku i nivou vlasti, bilo da govorimo o parlamentu, izvršnoj vlasti ili takozvanoj “dubini”gdje je partijska knjižica ponovo garant dobijanja posla ili neke privilegije.
Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije u potpunosti iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna periodu vladavine DPS-a.
MONITOR: MANS je i dalje na udaru kritike od strane vlasti. Vidite li neke pozitivne promjene?
Nažalost, imali smo prilike da iz prve ruke vidimo koliko je tačna izreka “daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je čovjek”, i to na primjeru samog premijera Dritana Abazovića koji je MANS pokušao da predstavi kao navodne zaštitnike organizovanog kriminala i izrazio sumnje u naše motive da se bavimo praćenjem rada njegove vlade.
Ta vrsta “paranoje” je karakteristična za dugogodišnje diktatore i autokrate, ali je gospodin Abazović nekako skratio taj put i za svega godinu dana uspio da dozvoli sebi da, u nedostatku odgovora na argumentovanu kritiku, poseže za takvim kontrukcijama i podmetanjima.
Ovo je posebno problematično jer dolazi od vlasti koja je pretendovala da bude sve ono što DPS nije bio u posljednje tri decenije, a pretvorila se u njegovu veoma lošu njegovu.
Pozitivna stvar je što sa druge strane građani mnogo slobodnije u javnost iznose svoje stavove o kvalitetu rada vlade i drugih organa vlasti, uz mnogo manje bojazni nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.
MONITOR: Koje su glavne kritike na rad odlazece Vlade? Kakav je vaš sud o radu Vlade u segmentu borbe protiv kriminala i korupcije?
Ključna kritika jeste nedostatak održivih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovang kriminala, te korišćenje tog procesa za samopromociju i političku valorizaciju. Nakon tri decenije vladavine DPS-a tokom koje je izgrađen kult lidera i vrhovnog vođe u liku Mila Đukanovića, sada imamo situaciju, bojim se, da još neki političari pretenduju na takav status, koristeći upravo borbu protiv korupcije kao sredstvo za to.
Jedan od najvidljivijih primjera za to jeste premijer Dritan Abazović, koji uporno pokušava sebe da nametne kao nekakvu “ruke pravde”, a svoju partiju kao nezamjenljiv faktor u konačnom obračunu sa mafijom i organizovanim kriminalom. Nažalost, rezultati vlade u toj oblasti su glasniji od svih PR pokušaja premijera Abazovića i njegove partije da nas ubijede da je mafija pobijeđena.
Ono što je glavna zamjerka na račun rada vlade jeste činjenica da je on u mnogim segmetima manje transparentan nego bila koja od vlada DPSa iz prethodnog perioda, te da su mnogi rezultati i standardi koje smo čak i pod režimom Mila Đukanovića uspjeli da uspostavimo, sada u potpunosti obesmišljeni (namjerno i iz neznanja), a kompletan process otvaranja vlade ka građanima vraćen na početak.
Sve je to praćenom neukusnim PR pokušajima Abazovića i njegovih ministara da kroz takozvane prenose sjednica Vlade Crne Gore pokušaju da zamaskiraju činjenicu da i tri godine nakon pada DPSa, i dalje imamo praksu da se od građana krije kako se troši novac iz državnog budžeta.
Samo u posljednih godinu dana, Crna Gora je prošla kroz lokalne izbore, dva kruga predsjedničkih i konačno vanredne parlamentarne izbore i svi oni su iznova potvrdili da je modus operandi za zloupotrebe državnih fondova ostao isti, samo su promijenjeni akteri takvij zloupotreba.
Vlade Zdravka Krivokapića i Abazovića nisu uradile gotovo ništa kako bi se postavili temelji na kojima bi se mogla graditi održiva borba protiv organizovanog kriminala i korupcije jer samo kao takva nam može obezbijediti bolje rezultate u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Za tako nešto su nam potrebna zakonska rješenja, lisena korisnih nejasnoća i prostora za zloupotrebe, ali aktuelnoj vlasti to do sada nije bio prioritet.
Zakoni koji su ključni za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala još uvijek nisu reformisani, kao ni zakonski okvir koji bi kvalitetnije uspostavio kontrolu nad izvršnom i zakonodavnom vlasti. Tako još uvijek nemamo zakon o vladi i skupštini, DPS verzija Zakona o slobodnom pristupu informacijama je i dalje na snazi, nemamo kvalitetna rješanja za oduzimanje nelegalne imovine i nezakonito bogaćenje javnih funkcionera, loš Zakon o sprječavanju korupcije je i dalje izgovor za još gore rezultate u toj oblasti, i slično.
Sve dok ne budemo imali reformu u pomenutim oblastima, teško možemo govoriti o napretku u vladavini prava i oslobađanju crnogorskih institucija.
MONITOR: Sto ocekujete od nove Vlade?
Iskreno, nakon svega što smo imali prilike da vidimo u posljednje tri godine, očekivanja su prilično skromna jer ono što je očigledno jeste da će njen sastav biti kompromis mogućeg, a ne najboljeg što Crna Gora trenutno može da ponudi i što je potrebno da bi se pokrenuli sa mrtve tačke.
Ipak, naši zahtjevi ka novoj vladi će se u prvom redu odnositi na kreiranje zakonskog okvira koji bi trebao da omogući efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, potpunu otvorenost rada vlade, naročito kada su pitanju javne finansije i posvećenost nastavku procesa evropskih integracija.
To je minimum koji je potrebno realizovati ukoliko zaista želimo da postavimo snažne osnove za dalji razvoj vladavine prava, osnove koje u budućnosti neće zavisiti od volje bilo koje partije ili političke volje njenog lidera.
PREDRAG NIKOLIĆ (Monitor)
