Odlukom Ustavnog suda su konačno potvrđene sumnje MANS-a da je Uprava policije proteklih godina nezakonito pristupala listinzima poziva građana, te da je sporna odredba Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) koja je to propisivala u potpunosti neustavna.
Cijelih šest godina je Ustavnom sudu trebalo da donese odluku po inicijativi za ocjenu ustavnosti odredbi ovog Zakona koju je MANS podnio još u julu 2008. godine i onemogući policiji da nastavi da masovno krši ljudska prava građana Crne Gore, pristupajući listinzima telefonskih poziva građana bez naredbe suda i bilo kakve kontrole.
Naime, odlukom Ustavnog suda je konačno utvrđeno da je odredba ZKP-a kojom se policiji omogućava nesmetani pristup telefonskim listinzima i bez naredbe suda neustavna i da je takvo propisivanje suprotno i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavno sud je u svojoj odluci naveo i da prihvata stav Evropskog suda za ljudska prava da je pribavljanje tzv. listinga “integralni dio telefonskog razgovora” koji uživa zaštitu nepovredivosti tajnosti, pa policija nema pravo da ove podatke pribavlja bez odluke suda.
Ono što je alarmantno jeste činjenica da je Ustavni sud u ovolikom vremenskom trajanju prolongirao donošenje sasvim očigledne odluke i da je time policiji omogućio da godinama nezakonito i neustavno nadgleda listinge građana, što bez direktne naredbe suda otvara ogroman prostor za teške zloupotrebe koje nisu nepoznata praksa u Upravi policije.
Nesmetani i potpuno nekontrolisani pristup podacima o telefonskim pozivima policiji je omogućavao da u svakom momentu može zadrijeti u privatnost bilo kojeg građanina i grubo povrijediti njegova prava, bez sudskog naloga ili bilo kakvog povoda, što je praksa koja se danas pretežno njeguje u totalitarnim režimima, gdje je policija samo i isključivo mehanizam za obračun sa neistomišljenicima i kritičarima vlasti.
Posljedice višegodišnjeg neustavnog ponašanja policije je teško i predvidjeti, ali je sasvim sigurno da ova ovlašćenja policija nije koristila u cilju otkrivanja izvršilaca krivičnih djela, jer gotovo da ne postoji slučaj koji su na taj način riješili ili kriminalac koga su primjenom ovih mjera uhapsili.
Štaviše, već nekoliko sudskih presuda potvrđuje da je policija godinama svoju represiju usmjeravala prema MANS-u koji ukazuje i otkriva korupciju i kriminal, dok su narko bosovi nesmetano napuštali Crnu Goru u momentu kada je Interpol za njima raspisivao potjernice.
Zato je jasno da Ustavni sud ne radi u interesu zaštite ustavnosti i osnovnih ljudskih prava, već da svojim činjenjem i nečinjenjem samo omogućava i podstiče na njihovo kršenje.
Nažalost, ovakva “efikasnost” u radu Ustavnog suda je do sada isključivo išla u korist onima koji su na štetu javnog interesa, državnog budžeta i poštovanja ljudskih prava građana Crne Gore, pokušavali i uspijevali da ostvare svoje privatne interese. Teško da je moguće drugačije objasniti činjenicu da je za ovakvu odluku Ustavnom sudu bilo potrebno preko šest godina analize i razmatranja usklađenosti ZKP-a sa Ustavom Crne Gore.
MANS
