Sumnjamo da su policija i tužilaštvo spremni da zaista istraže slučaj Željezare, jer bi ih to dovelo i do bivšeg ministra ekonomije, Branka Vujovića koji je bio dužan da spriječi nezakonito poslovanje vlasnika Željezare, a koji je sve učinio da ih abolira od svake, pa i krivične odgovornosti. Ta istraga bi morala da utvrdi i ko se krije iza mreže off shore kompanija kojima je Vlada davala subvencije i garancije, a koja je poslovala sa firmama povezanim sa porodicom bivšeg premijera, Mila Đukanovića.
Bivši ministar Vujović je bio zadužen za praćenje sprovođenja ugovora o privatizaciji, bio je upoznat sa njegovim permanentnim kršenjem i potpisao je niz dodataka tog ugovora kojima se smanjuju obaveze vlasnika i po pitanju ulaganja u modernizaciju, ali i vezane za zaposlene i zaštitu životne sredine.
U Protokolu potpisanom 6. jula 2009. godine se navodi da su sve strane saglasne i garantuju da „neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge strane i druga strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata, prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji (bilo stvarnih ili navodnih) druge strane“. Odnosno, ministar Vujović svojim potpisom, mimo svih zakona, vlasnike Željezare oslobađa svake odgovornosti.
MANS je još početkom prošle godine otkrio da je Željezara osnovala kćerku kompaniju „Željezara Nikšić“ u Amsterdamu na istoj adresi na kojoj se nalazi i vlasnik željezare MNSS BV. Na toj istoj adresi nalaze se 154 kompanije od kojih najmanje 86 ima isti broj telefona, najmanje 26 isti sajt, a najmanje 9 istog direktora kao i kćerka kompanija Željezare. Sjedište svih tih kompanija je stambena kuća u rezidencijalnom dijelu Amsterdama.
Pošto je na off shore destinacijama poznata praksa da se kompanije osnivaju preko interneta, za par stotina dolara, u paketu sa iznajmljivanjem virtuelnih kancelarija i direktora, kako bi se sakrila vlasnička struktura i tokovi novca. Zato smo zatražili od tadašnjeg ministra ekonomije, Branka Vujovića, da objasni građanima kakve su veze između tih kompanija i za koju svrhu se one koriste i da nam saopšti da li je MNSS BV zaista strateški partner Željezare ili virtuelna off shore kompanija.
Umjesto toga, Vujović je nastavio da toleriše poslovanje koje je, u konačnom firmu dovelo do stečaja, a MNSS BV-u je Vlada dala i dodatne garancije za od više desetina miliona, koje će sada vraćati građani Crne Gore. Štaviše, MNSS BV je pozajmljivao novac sam sebi, odnosno Željezari koja je u njegovom vlasništvu, umjesto da ulaže u modernizaciju, a zatim je dio duga od 44,5 miliona eura ustupio firmi Vlada je MNSS BV-u, i to sve uz saglasnost Vlade. Jedno od ključnih pitanja u stečaju Željezare je upravo vraćanje enormnih dugova koji su, moguće, naduvani kroz poslovanje sa povezanim kompanijama.
Jednim od protokola koje je potpisao Vujović, MNSS BV-u se odobrava da novac koji su trebali da iskoriste za investicije u Željezaru, prebace na račun Prve banke Crne Gore, koja im je prethodno odobravala kredite.
Poznato je da su vlasnici Željezare imali umjesto sopstvene proizvodnje finalnih proizvoda za tržište, privatnoj firmi prodavali svoje poluproizvode kako bi se dalje obrađivali i to u pogonima čiji vlasnik je sama Željezara, a da je ta firma višestruko povezana sa porodicom bivšeg premijera, Đukanovića. Nikada nismo dobili informaciju da li je Vlada dala saglasnost i za ovaj biznis Željezare.
Još 24. aprila 2010. godine MANS je podnio krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu ukazujući na mogućnost da se kćerka kompanija Željezare i mreža povezanih off shore firmi koristi za pranje novca ili izvlačenje profita iz Crne Gore. Ukazali smo na odgovornost ministra Vujovića i potrebu da tužilaštvo utvrdi njegove motive i eventualne nalogodavce.
U sklopu krivične prijave MANS je dostavio tužilaštvu na stotine stranica dokumentacije o registraciji kompanija na istoj adresi u Amsterdamu, finansijske izvještaje, dokumentaciju koja se odnosi na privatizaciju i druge podatke. Međutim, tužilaštvo nam je istog dana vratilo kompletnu dokumentaciju sa zahtjevom da dokazni materijal prevedemo na zvanični jezik.
Kada smo udovoljavajući tom apsurdnom zahtjevu tužilaštva, poslali smo im članke iz medija da ih upoznamo sa osnovnim činjenicama, Vrhovna državna tužiteljica, Ranka Čarapić, je poslanicima saopštila da im ta dokumentacija nikada nije dostavljena.
MANS je predsjedniku Skupštine, Ranku Krivokapiću dostavio snimak izjave Ranke Čarapić i kopiju dopisa sa djelovodnim pečatom Vrhovnog državnog tužilaštva koji je potvrdio da je Vrhovna državna tužiteljica u skupštini saopštila neistinu, ali reakcije nije bilo.
Umjesto da su se institucije sistema pozabavile poslovanjem MNSS BV-a i Željezare, oni to tolerisali, još im omogućavajući da vode postupke protiv onih koji ukazuju na mogući kriminal. Naime, jedini konkretan odgovor na naše prijave su bila dva sudska postupka, krivični i građanski, koji je MNSS BV pokrenuo protiv MANS-a i koje su izgubili.
Zato je apsurdno očekivati da će navodna istraga koja se konačno vodi u Željezari zaista utvrditi sve činjenice i odgovornost svakog pojedinca, jer od aprila 2010. godine ni jedna institucija nije učinila ništa konkretno da istraži taj slučaj.
Vanja Ćalović
Izvršni direktor
