Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
čl 19: “Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; u to pravo spada pravo na mišljenje bez miješanja i pravo na traženje, primanje i davanje informacija i ideja kroz bilo koji medij bez obzira na granice.”
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
čl 19: “Svako ima pravo na slobodu izražavanja; to pravo podrazumijeva slobodu traženja, primanja i širenja obavještenja i ideja svake vrste, bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno, putem štampe ili u umjetničkom obliku ili ma kojim drugim sredstvom po svom izboru.”
Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama
čl 10: “Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.”
Ovaj zakon predstavlja jedan od ključnih mehanizama za javnu kontrolu rada državnih organa, čime se sužava prostor za diskrecione odluke pojedinaca, dok samo mali broj informacija, u poređenju sa dosadašnjom praksom, može ostati sakriven od očiju javnosti.
Od stupanja na snagu zakona, MANS nadgleda njegovo sprovođenje testirajući političku volju i spremnost institucija da objave delikatne podatke kojima javnost do sada nije imala pristup.
Pravo na informisanje, kao pravo koje znači tačnu i pravovremenu informaciju, često se naziva „pravom javnosti da zna”.
Sloboda izražavanja misli, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, obuhvata pravo na slobodan pristup informacijama, slobodu primanja i širenja informacija.
Istovremeno, informacija je preduslov za uživanje mnogih ekonomskih i socijalnih prava, dok samo informisan građanin može donositi racionalne građanske i političke odluke.
Crnogorski Zakon propisuje da se pristup informacijama garantuje na nivou principa i standarda koji su sadržani u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama.
Slobodan pristup informacijama uspostavlja mehanizme koji građanima omogućavaju da bolje razumiju aktivnosti i politike vlade i da kontrolišu one koji njima vladaju, što dovodi do povećanja odgovornosti, kvaliteta rada državnih institucija i smanjenja korupcije.
Pravo na slobodan pristup informacijama je regulisano brojnim međunarodnim dokumentima i u poslednje vrijeme mu se pridaje sve veći značaj, posebno u oblasti borbe protiv korupcije.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije
čl 10: “Imajući u vidu potrebu borbe protiv korupcije, svaka država ugovornica će, u skladu sa osnovnim načelima svog unutrašnjeg zakonodavstva, preduzimati mjere koje mogu biti potrebne da se poveća, gdje to odgovara, transparentnost javne uprave, uključujući njenu organizaciju, funkcionisanje i procese odlučivanja. Te mjere mogu, između ostalog, obuhvatiti:(a) usvajanje procedura ili propisa kojima se javnosti omogućava da, gdje to odgovara, dobije informacije o organizaciji, funkcionisanju i procesima donošenja odluka njene javne uprave, te, uz dužno uvažavanje zaštite privatnosti i ličnih podataka, o odlukama i zakonskim aktima koji su od interesa za javnost;(b) pojednostavljenje administrativnih procedura, gdje to odgovara, kako bi se olakšao pristup javnosti organima nadležnim za donošenje odluka; i(v) objavljivanje informacija, što može uključivati periodične izvještaje o zamkama od korupcije u javnoj upravi.”
Procedura za pristup informacijama >>>
