Postojeći nacrt Zakona o sprječavanju korupcije kojim će u Crnoj Gori po prvi put biti uspostavljena jedinstvena Agencija za borbu protiv korupcije pokazuje da Vlada Crne Gore nema elementarnu političku volju da stvori uslove za borbu protiv korupcije, posebno one na najvišim nivoima, već da je Vladin prioritet da i dalje štiti sve one funkcionere u svojim redovima koji su kršili zakone i koji su se godinama nezakonito bogatili na račun crnogorskih građana.
Ne samo što Vlada drastično kasni sa usvajanjem ovog zakona, koji bi trebalo da objedini sve oblasti i institucije bitne za borbu protiv korupcije kao što su sukob interesa, zaštita lica koja prijavljuju korupciju, integritet i lobiranje, već postojeća verzija tog akta čiji je Vlada idejni tvorac, ne sadrži ni jedan ozbiljan mehanizam koji bi konačno doveo do nekih opipljivih rezultata u ovoj oblasti.
Nacrt zakona, koji je juče razmatrao Odbor za antikorupciju Skupštine Crne Gore inicijalno je pripremila radna grupa sastavljena od predstavnika Vlade i nevladinog sektora. Nakon što je radna grupa izradila nacrt zakona, sprovedena je javna rasprava, na osnovu čega je Vlada samostalno utvrdila njegovu finalnu verziju, izbacujući iz nje sve one mehanizme koji mogu obezbijediti efikasnu borbu protiv korupcije.
Najgore je prošla oblast sprječavanja sukoba interesa, koja zadržava maltene isti pravni okvir kao i do sada, iako je opšte poznato da je Crna Gora u oboj oblasti zabilježila najslabije rezultate, na što godinama ukazuje i sama Evropska komisija kroz izvještaje o napretku.
Vlada je iz nacrta zakona koji je sačinila radna grupa na predlog MANS-a izbacila normu koja propisuje da je lažno prijavljivanje imovine od strane javnih funkcionera krivično djelo, sa očiglednom namjerom da i dalje ostavi prostor da funkcioneri koji kriju svoju imovinu za takvo postupanje ne snose bilo kakve ozbiljne posledice. Štaviše, Vlada je odbila i predlog pravnog programa ambasade SAD-a u Crnoj Gori kojim je predloženo da se u ovom zakonu kodifikuje institut nezakonitog bogaćenja, kako bi sačuvala od zatvora sve one funkcionere koji su godinama unazad nezakonito sticali, odnosno krali novac i imovinu svih crnogorskih građana.
Takođe, Vlada je odbila i predlog MANS-a da se svim postojećim javnim funkcionerima zabrani da budu članovi upravnih odbora državnih preduzeća i da umjesto njih u upravne odbore Vlada imenuje profesionalce. Naš predlog je odbijen iako je Vlada svjesna da je do sada članstvo u upravnim odborima služilo samo kako bi se privilegovanim funkcionerima dala dodatna zarada, dok su u isto vrijeme ta lica, najčešće zbog lične nesposobnosti, uspjela da upropaste veliki broj državnih firmi.
Zbog svega toga, Agencija za borbu protiv korupcije koja će po prvi put biti osnovana, ništa se neće razlikovati od postojeće Komisije za sprječavanje sukoba interesa čiji će posao da preuzme, a koja u lošim zakonima godinama traži izgovore za nedostak vlastitih rezultata.
Ništa bolje nije prošla ni oblast zaštite lica koja prijavljuju korupciju odnosno “zviždača”, koja se sada po prvi put na ozbiljan način razrađuje zakonom. Umjesto da stvori najšire moguće uslove da se lica koja prijavljuju korupciju zaštite od negatvnih posledic a od strane ljudi koje prijavlju, Vlada se odlučila za potpuno suprotan princip. Svi prijedlozi MANS-a koji su pokušali da otklone katastrofalne odredbe iz Vladinog predloga u ovoj oblasti su bez suvislog obrazloženja odbijeni.
Zato, prema predlogu Vlade, da biste stekli pravo na zaštitu, odnosno status “zviždača” morate da zadovoljite set kriterijuma, koji je tako postavljen da u praksi to maltene niko neće moći da uradi. Tako, Vlada predlaže da, na primjer, lice koje je otkrilo tajne podatke kako bi dokazalo postojanje korupcije ne može uživati zaštitu države, iako je to potpuno suprotno svim međunarodnim kovencijama koje tretiraju ovu oblast, kao i stavovima Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Štaviše, Vlada nije omogućila da zaposleni korupciju prijave direktno Agenciji, već to moraju prvo učiniti kod starješine organa u kojem su zaposleni, pa tek ako starješina ne postupi po prijavi u roku od 3 mjeseca, prijavu mogu podnijeti i Agenciji. Ova odredba je skandalozna, imajući u vidu da većina zaposlenih prijavljuje upravo svoje starješine, koje sigurno neće učiniti ništa kao bi sami sebe procesuirali, već će istog trenutka preduzeti korake kako bi se osvetili zaposlenome koji ih je prijavio.
Takođe, zakonom se propisuje da će pravo na zaštitu uživati samo lica koja su korupciju prijavila u “dobroj namjeri ” iako nigdje ne objašnjava što ta dobra namjera znači, čime se stvara ogroman prostor za zloupotrebe, odnosno za odbijanje da se nekom licu koje trpi negativne posledice pruži adekvatna zaštita.
Sve ovo najbolje pokazuje da Vlada i dalje nema ni miminum političke volje da stvori sistem u kojem bi se korupcija istraživala i procesuirala na efikasan način, što je ključni prioritet Crne Gore u procesu Evropskih integracija, već da je proces izrade i donošenja Zakona o sprječavanju korupcije samo jedan u nizu pokušaja da se Briselu zamažu oči i da se kupi još malo vremena zbog nedostatka elementarnih rezultata.
Ipak, procesuiranje krupnih riba je uslov Evropske unije za nastavak pridruživanja Crne Gore porodici razvijenih evropskih zemalja, ali i neminovnost koja se neće moći opstruirati ni namjernim donošenjem loših zakona kao što je postojeći Nacrt zakona o sprječavanju korupcije. Ovaj zakon je možda i najbolja potvrda one narodne da “riba smrdi od glave”, odnosno da među onima u Vladi koji su odlučivali o njegovom finalnom tekstu očigledno ima i ovih krupnih riba, koje sebe po svaku cijenu pokušavaju da zaštite od krivičnog progona i zatvorske kazne zbog korupcije i konflikta intersa, čiji su vinovnici bili u godinama iza nas.
Vuk Maraš
Direktor Monitoring programa
