Prodaja ulcinjske solane

Najavljena prodaja solane „Bajo Sekulić“ je samo finalni u nizu koraka koji su imali za cilj da biznismenu Veslinu Baroviću i njegovom Eurofondu obezbijede ogroman profit. Nakon uvođenja stečaja, te „gubljenja“ koncesije na eksploataciju soli ove godine, stvorili su se svi uslovi da se ovo nekad uspješno ulcinjsko preduzeće dovede do potpunog uništenja i spremi za prodaju.

Kupovina fabrika samo zbog vrijednog zemljišta je specifičnost crnogorskog modela privatizacije koji za rezultat ima, sa jedne strane stotine otpuštenih radnika i propale fabrike, a sa druge ogroman profit za nove vlasnike tako privatizovanih kompanija.

Ipak, glavni uslov za ovaj scenario je ispunjen još 2008. godine kada je Skupština Crne Gore usvojila Prostorni plan Crne Gore kojim je područje ulcinjske solane preimenovano u građevinsko zemljište za izgradnju turističkih kapaciteta. Tim potezom, za 800.000 Eura koliko je plaćen kontrolni paket akcija solane „Bajo Sekulić“, Barović je dobio građevinsko zemljište čija se vrijednost u vrijeme građevinskog buma kretala oko 100 eura/m2, odnosno oko 1.5 milijardu eura.

MANS je prilikom izrade Prostornog plana upozoravao na ono što je danas već sasvim izvjestan scenario za ulcinjsku fabriku soli i ukazao na činjenicu da se novi plan kreira u skladu sa željama građevinskih lobija i privatizacionih špekulanata. Takođe smo ukazali da pretvaranje solane u građevinsko zemljište nije najbolji način za održivo korišćenje tog prostora i da će korist od takve, jednokratne valorizacije imati samo Barović, a na štetu javnog interesa.

U prvoj verziji Prostronog plana koji je bio na javnoj raspravi, područje ulcinjske solane je bio definisano kao spomenik prirode, ali su bile date i preporuke da se razmotri mogućnost stavljanja ovog područja pod veću zaštitu kao regionalnog parka ili rezervata. Prema izvještaju sa javnih rasprava koje je objavilo resporno Ministarstvo ekonomije, tada nije bilo primjedbi na zaštićen status Solane, područja koje je kao takvo prepoznato i van granica Crne Gore.

Međutim, iako primjedbe na status Solane do kabineta tadašnjeg ministra ekonomije Branimira Gvozdenovića, nisu došle zvaničnim putem, kroz javne rasprave i pisane komentare, one su očigledno našle svoje mjesto u finalnom dokumentu.

U Predlogu prostornog plana, koji je Vlada dostavila Skupštini, kao finalni dokument, uklonjeni su svi podaci o spomenicima prirode koji su postojali u Nacrtu i konstatovano je da će to biti predmet posebne zakonske procedure i planova nižeg reda. Predlogom je za područje Solane predviđeno pretvaranje industrijskih zona u turističke i izgradnja turističkog smještaja, odnosno pretvaranje zemljišta Solane u građevinsko. Na taj način je Barović postao vlasnik potencijalno najvećeg gradilišta u Crnoj Gori, što će mu sasvim izvjesno omogućiti da ostvari milionski profit.

Skupština Crne Gore ima ovlašćenja, ali ujedno i najveću odgovornost da svojim djelovanjem doprinese očuvanju javnog interesa, i MANS će u tom smislu otpočeti komunikaciju sa zainteresovanim poslaničkim klubovima kako bi se ušlo u proceduru izmjene Prostornog plana Crne Gore za ovaj dio crnogorskog primorja kojim je 2008. godine bila zapečaćena sudbina ulcinjske solane.

Dejan Milovac
Direktor programa za urbanizam