Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) ne treba da računa na kratko pamćenje građana i uvjerava ih da oni ne plaćaju vanredne uvoze struje, pošto je upravo to navodila kao razlog za januarsko povećanje.
Prije samo nekoliko mjeseci, EPCG je od Regulatorne agencije za energetiku (RAE) zbog “teške energetske situacije” koja je primorala na uvoz skuplje struje tražila izmjenu regulatornog prihoda, pa su od januara zbog toga naši ukupni računi veći za 6,8 odsto, a očekuju se i nova poskupljenja.
MANS-ova tužba radi poništenja ove odluke RAE je pred Upravnim sudom i na javnoj raspravi ćemo dokazati da je i ovo povećanje paušalno utvrđeno i na štetu građana, a u korist energetske kompanije, kao i nekoliko prethodnih.
Kod vanrednih uvoza struje EPCG se uvijek pravda “teškom energetskom situacijom” i vremenskim uslovima, iako tome najviše doprinose pogrešne procjene menadžmenta. Tako je početkom prošle godine, da bi zaradila, EPCG prodala dio uvezene struje, pa kasnije nije imala dovoljno rezervi i morala je da je ponovo kupuje po paprenim cijenama.
Ista situacija se i sada dešava, jer uprava za 2012. godinu nije obezbijedila dovoljne količine električne energije na duži rok, zbog čega je sada na dnevnom ili nedjeljnom nivou kupuje po izuzetno visokim cijenama. Odnosno, da je na vrijeme kupovala po cijeni od 50 eura po megavatu, ovih dana je ne bi uvozila po cijeni i do 150 eura po megavatu.
Bilo bi dobro da se obistini najava EPCG da makar ovog puta nećemo morati da platimo milione za profite trgovaca strujom i razne ugradnje i vjerujemo da bi to pokazalo da se i ta kompanija počela plašiti opravdanog nezadovoljstva građana.
Cijenu ovakvog nedomaćinskog i neodgovornog ponašanja menadžmenta EPCG građani već plaćaju kroz svoje račune sa najskupljom strujom u regionu i znatno skuplje nego što je prodaje istim tim energetskim lobijima kada izvozi viškove.
Treba li napominjati da smo godinama plaćali krađu struje, da je Ustavni sud to ocijenio suprotnim Ustavu, a da i dan danas plaćamo izuzetno visoke gubitke u prenosu i distribuciji. Iako je strateški partner doveden isključivo da bi njegov kapital bio uložen u modernizaciju energetske kompanije, unapređenje infrastructure i smanjenje gubitaka, od tog novca koristi je imala samo Prva banka, koja ga i danas okreće.
Međutim, da li su famozne stavke “gubici” posljedica neulaganja u infrastrukturu jer se novac drži u Prvoj banci ili krađe, građane ne bi trebalo da interesuje, a kamoli da ih svakog mjeseca plaćaju na računima za struju.
Takođe, umjesto da objašnjava koliko EFT Vuka Hamovića učestvuje u ukupnom procentu uvoza struje u Crnoj Gori, pozivamo EPCG da objavi dokumentovane podatke koji će pokazati po kojoj cijeni uvozi struju i od EFT-a i od kompanija sa kojima su povezani Vuk Hamović i Vojin Lazarević, poznati trgovci strujom, a po kojima je ona prodavala struju tim istim kompanijama.
Ove podatke EPCG proglašava tajnom i odbija da ih dostavi na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, iako je kompanija koja je u većinskom vlasništvu države, odnosno građana.
Umjesto što poziva MANS da iza zatvorenih vrata čita na stotine stranica dokumenata o trgovini električnom energijom, EPCG treba da na svom sajtu objavi sve ugovore o uvozu i izvozu struje. I ne samo njih, već i kompletna prateća dokumenta, od poziva za javnu nabavku, tenderske dokumentacije svih ponuđača, zapisnika i odluka komisije, ali i svih aneksa ugovora i računa o izvršenim uplatama.
Samo na taj način javnost može saznati po kojim cijenama EPCG zaista nabavlja električnu energiju, koliko poštuje tenderske procedure i ko se sve ugrađuje u naše račune.
MANS
