Pošto Lacmanoviću, članu Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, po sopstvenom priznanju nije jasno kako će se kontrola biračkih spiskova ograničiti ukoliko se dozvoli samo elektronski uvid u taj dokument, bilo bi korektno da se onda nije ni miješao u cijeli proces, makar dok materiju o kojoj govori elementarno ne savlada.
Umjesto da oni koji prate i kontrolišu izborni proces – političke partije i NVO, direktno pristupaju kopijama biračkih spiskova, prema prijedlogu Lacmanovića i Agencije čiji je on visoki funkcioner, to bi od sad trebalo da se čini samo kroz elektronski uvid, koji kontroliše MUP. Prevedeno na jezik koji svako razumije – umjesto da političke partije i nevladine organizacije samostalno sprovde kontrolu cijelog biračkog spiska, na osnovu njegove kopije koju bi dobili, oni bi po Lacmanoviću to trebali da rade samo na osnovu elektronskog uvida u birački spisak. Informacije koje bi kroz elektronski uvid političke partije i NVO mogle da imaju, prema onome što predlaže Lacmanović, bile bi dozirane na kašičicu od strane MUP-a, koji bi jedini imao monopol nad biračkim spiskom, a samim tim i neograničene mogućnosti prikrije sve zloupotrebe biračkog spiska.
Iz tog razloga, čudi smjelost Lacmanovića da daje prijedloge vezane za materiju koju ne poznaje i koji bi napravili puno više štete nego koristi, a da onda vrlo licemjerno takve prijedloge pravda navodnim usklađivanjem sa EU standardima u ovoj oblasti. Lacmanović je na ovaj način pokazao da nema elementarno poznavanje Evropskih standarda, jednako kao što ne poznaje ni materiju biračkih spiskova. Jer, kada bi se njegov prijedlog usvojio, kontrola biračkih spiskova bila bi neuporedivo slabija od one koja je predviđena Zakonom koji je sačinila skupštinska Radna grupa za izgrađivanje povjerenja u izborni proces. U isto vrijeme, skupštinska Radna grupa je u novom Zakon o biračkom spisku sama predvidjela set mjera koje dovode do toga da se podaci o ličnosti štite na najbolji mogući način.
Ipak, imajući u vidu sve što je do sada uradila Agencija koju Lacmanović predstavlja, jasno je da pored nepoznavanja materije, u ovoj instituciji postoji i ogromna želja da se prikrije korupcija na svim nivoima i u svim oblastima, uključujući i nezakonitosti u biračkom spisku, koristeći kao izgovor navodnu brigu o ličnim podacima crnogorskih građana.
Prvo je Agencija naredila uklanjanje matičnih brojeva iz Centralnog registra privrednih subjekata i Katastra, da bi prikrila identitet vlasnika preduzeća i nekretnina koji su učesnici koruptivnih radnji, kao i veze između državnih funkcionera i korumpiranih pojedinaca. Potom je Agencija odlučila da se umiješa i u izborni proces i da pokuša da prikrije ono što je otkriveno kroz brojna istraživanja MANS-a i aferu Snimak, a to je postojanje brojnih zloupotreba i manipulacija biračkim spiskom.
Očigledno je da je Agencija svoje djelovanje posvetila isključivo sakrivanju korupcije, pod navodnom parolom zaštite podataka o ličnosti, te da je zaboravila da se u njenoj nadležnosti nalazi i slobodan pristup informacijama. Upravo je glavni međunarodni standard onaj koji Lacmanovićeva Agencija najviše i ignoriše, a to je da je slobodan pristup informacijama, pogotovo onih koje mogu ukazati na korupciju pravilo a ograničenja pristupa informacijama samo rijetki, opravdani izuzeci.
Vuk Maraš
Direktor Monitoring programa
