Ministar zdravlja, Miodrag Radunović mora da snosi svaku odgovornost zbog trenutne sutuacije u opštini Berane na lokaciji “Vasove vode” jer je aktivno učestvovao u kampanji koja je imala za cilj da se omogući dalje nezakonito deponovanje otpada u Beranselu, i zbog toga su mještani Beransela i MANS i podnijeli krivičnu prijavu protiv njega.
Iako nismo ni očekivali da će Radunović na krivičnu prijavu reagovati kao odgovoran javni funkcioner i priznati da je pogriješio, iznenađujuća je količina bezočnosti kojom se ministar poslužio u namjeri da sa sebe skine odgovornost za ono što se ovih dana dešava u Beranama. Veoma perfidno, ministar je pokušao da krivicu za trovanje vodom preko 1500 građana Berana, prebaci na njihove sugrađane koji žive u blizini “Vasovih voda” i koji samo pokušavaju da natjeraju državu da poštuje zakone i propise, a prije svega pokušavaju da sebi i svojoj djeci obezbijede zdravu životnu sredinu.
Ovo naravno ima za cilj da se skrene pažnja javnosti sa stvarnih krivaca za masovno trovanje Beranaca vodom i da se zataška činjenica da je kompanija BEMAX čak 11 puta probila vodovodne cijevi, kao i da su nadležni u JP Vodovod propustili da o tome obavijeste javnost, svjesno puštajući Berance da piju zatrovanu vodu, direktno ugrožavajući njihovo zdravlje. To su činjenice o kojima ministar ne želi da razgovara javno, već kao jedinu prijetnju za zdravlje Beranaca vidi stanovnike Beransela koji samo pokušavaju da obezbijede čist vazduh i vodu, ne samo za sebe, već i za cijelo Berane.
U tom smislu, ministra Radunovića ne zanima činjenica da se otpad na Vasovim vodama deponuje potpuno nelegalno što je zločin prema, ne samo prirodi, već i prema građanima cijelog Berana, jer se otpad ne zaustavlja na “Vasovim vodama“ već dospijeva u Lim, a deponija u kontinuitetu gori pa dio tog otpada završava i u vazduhu.
Ministra Radunovića ne zanima što se i medicinski otpad koji proizvode njegove zdravstvene institucije nekontrolisano godinama odlaže na Vasovim vodama, niti je bilo šta preduzeo da se sa takvom praksom prekine, iako je veoma dobro upoznat sa svim standardima koji se moraju u tim situacijiama poštovati. Umjesto svega toga, Radunović za javnost, ali i za građane Berana, nema konkretno rješenje već teorije zavjere i blijedo politikanstvo koje nikoga ne može da ubijedi da prvi čovjek crnogorskog zdravstva ne treba da snosi bilo kakvu odgovornost za stanje u kojem se Berane trenutno nalazi.
Kada je u pitanju konkretna krivična prijava koja je podnijeta protiv njega i drugih odgovornih lica u vezi sa Vasovim vodama, ministar se ne može braniti floskulama kako je on humanista i ljekar koji svim ljudima na svijetu želi dobro zdravlje. Koliki je humanista pokazuje i njegova aluzija da je porodice Beransela “zadužio” operacijama i pružanjem zdravstvene pomoći, što je više nego degutantno jer je posao Radunovića da pomaže ljudima, na šta ga obavezuje Hipokratova zakletva, a ne da svoju poziciju i “zdravstvene usluge” koristi kao argument u obračunu sa mještanima Beransela.
Humanost ministra Radunovića se očigledno ograničava na njegov lični interes, jer drugačije nije moguće objasniti zašto ministar ćuti dok građane Berana hapse i privode posebne jedinice policije dok pokušavaju da odbrane svoje i zdravlje svoje djece. Upravo suprotno, humanista Radunović je bio među najglasnijima u pozivu da se blokada mora probiti i da se nelegalno odlaganje otpada mora nastaviti. Zbog toga je i prijavljen crnogorskom tužilaštvu.
Konačno, prije nego što MANS i mještane Beransela preporuči pažnji tužioca, ministar Radunović bi mogao javno da progovori o neregularnostima u svom resoru, na primjer o nabavci lijekova i tenderima koji “nikako da uspiju iz prvog puta”, o užasnim uslovima u kojima rade crnogorski zdravstveni radnici i potpunom odsustvu odgovornosti za takvo stanje.
Zorica Ćeranić
Direktor građanskih inicijativa
