Reagovanje povodom najave Glavnog specijalnog tužioca da se više neće zaključivati sporazumi o priznanju krivice

0

Najavom da za teža krivična djela više neće zaključivati sporazume o priznanju krivice i javnim priznanjem da bi brojni sporazumi o priznanju krivice mogli da dovedu do negativnog efekta da optužena lica „zaključe da čine krivična djela i da će, ako budu otkriveni, proći sa što blažom kaznom zatvora“, Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je potvrdio da je Specijalno tužilaštvo sa okrivljenima u prethodnom periodu dogovaralo kazne koje ne suzbijaju, već podstiču kriminal.

Podsjećamo da je sa pripadnicima budvanske kriminalne grupe Specijalno tužilaštvo uglavnom dogovaralo kazne koje su znatno ispod propisanog minimuma, zanemarujući činjenicu da se radi o najtežim krivičnim djelima korupcije čijim izvršenjem je pričinjena šteta od više desetina miliona eura.

Upravo takva praksa Specijalnog tužilaštva ima za posljedicu ono što je Glavni specijalni tužilac sada „uočio“ – da okrivljeni vrše krivična djela sa ubjeđenjem da će, ako budu otkriveni, sa tužilaštvom dogovoriti blagu kaznu. Zato bi trebalo da se ispita odgovornost i utvrde motivi zbog kojih su tužioci sa okrivljenima dogovarali kazne koje su podsticale na kriminal i koje su razlog da sada kriminalci vrše krivična djela sa ubjeđenjem da će, ako budu otkriveni, sa tužiocima dogovoriti blage kazne.

U slučaju budvanske kriminalne grupe tužilaštvo je najčešće dogovaralo kaznu zatvora od šest mjeseci za krivična djela za koja je propisana kazna od dvije do deset godina zatvora i kojima je pribavljena višemilionska korist. Čak i najveći pravni laici mogli su da zaključe da takve kazne ne suzbijaju korupciju, već da šalju snažnu poruku da se korupcija i te kako isplati. Zato naknadna pamet Glavnog specijalnog tužioca ne može biti opravdanje za očigledno nezakonit rad i dogovaranje kazni koje je javnost doživljavala kao ruganje pravdi i zakonima.

Kada se svemu tome doda i činjenica da Svetozar i Miloš Marović uspješno izbjegavaju izdržavanje i tako blagih kazni koje podsticajno djeluju na bavljenje korupcijom, onda se na najbolji način može sagledati kakve je rezultate u suzbijanju korupcije ostvarilo Specijalno tužilaštvo.

Podsjećamo da je MANS više puta ukazivao da su kazne koje Specijalno tužilaštvo dogovara za najteža krivična djela i koje sud nekritički prihvata, nepravične i da se njima ni pribliožno ne postiže svrha kažnjavanja, već da se, naprotiv, šalje poruka da se kriminal isplati. Takođe, u postupku izmjena Zakonika o krivičnom postupku MANS je iz istih razloga predlagao da se isključi mogućnost zaključenja sporazuma o priznanju krivice sa okrivljenima za teža krivična djela korupcije i organizovanog kriminala. Međutim, takav predlog nije podržan od izvršne i zakonodavne vlasti, ali ni od strane tužilaštva i sudstva.

U svakom slučaju, priznanje Glavnog specijalnog tužioca da se više neće zaključivati sporazumi sa okrivljenima zato što oni čine krivična djela računajući da će sa tužiocima dogovoriti blagu kaznu, nameće obavezu utvrđivanja odgovornosti tužilaca i preispitivanje zakonskih rješenja koja su im dala prostor za dogovaranje sa okrivljenima za visoku korupciju i organizovani kriminal.

Pravni zastupnik NVO MANS:
Veselin Radulović, advokat

Komentari su isključeni.