Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP), Udruženje Dr Martin Schneider-Jacoby Association (MSJA) i Crnogorsko društvo ekologa (CDE) su zbog raspisivanja tendera za prodaju imovine ulcinjske Solane „Bajo Sekulić“ danas podnijele krivičnu prijavu protiv stečajnog upravnika Žarka Ostojića, ali i protiv odgovornih lica Uprave za imovinu, Uprave za nekretnine i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Pomenute organizacije predale su prijavu zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja stečajnog upravnika i predstavnika izvršne vlasti, zato što se opet oglašava prodaja državnog zemljišta koje je Solana koristila, ali na koje ni po jednoj zakonskoj osnovi ne može polagati pravo svojine, ali i iz razloga što državni službenici nisu blagovremeno i zakonito popisali imovinu koja ulazi u stečajnu masu preduzeća. U slučaju da se 15 miliona kvadrata zemljišta proda, državi Crnoj Gori bila bi nanijeta neprocjenjiva šteta.
Naime, stečajni upravnik preduzeća je 11. marta ove godine oglasio prodaju kompletne imovine Solane, uključujući i 15 miliona kvadrata državnog zemljišta, na koje je preduzeće na osnovu koncesije polagalo pravo korišćenja sve dok je proizvodilo so. Pravo korišćenja zemljišta prestalo je onog momenta kada je Solana otišla u stečaj, prema Zakonu o koncesijama. Ipak, u katastru i dalje nije upisano ko je vlasnik zemljišta, s obzirom na to da još uvijek traje postupak oko utvrđivanja vlasništva, ali je nesporno da je Solana imala samo „pravo korišćenja“, kako i sada piše u katastru. Stoga je jasno da ulcinjsko preduzeće nikada nije bilo vlasnik zemljišta i da u postupku privatizacije ili u bilo kom drugom postupku nije platila tržišnu naknadu za isto, s obzirom da je jedini osnov zbog čega su polagali pravo na isto bila eksploatacija soli – koja se više ne vrši.
Sa druge strane, više lica iz izvršne vlasti propustilo je da evidentira zemljište koje Solana koristi kao državno vlasništvo, čime su prekršili zakon i pripremili prostor da vlasnici kompanije, na čelu sa Veselinom Barovićem, steknu ogromnu imovinsku korist na štetu države. To posebno postaje jasno ako se uzme u obzir da je 2008. godine prostornim planom namjena zemljišta promijenjena iz industrijske u građevinsku, čime je njegova vrijednost porasla i do 300 puta, a vrijedan vještački ekosistem otvoren kao poligon za nadasve čuvenu valorizaciju na crnogorski način.
Dok su nadležni državni organi bili pasivni, Barović i drugi predali su tužbu Privrednom sudu kojom se traži da im se prizna vlasništvo nad državnim zemljištem, ili da im se isplati odšteta od čak 200 miliona eura. Ipak, i ovaj sudski proces prekinut je dok se ne okonča postupak pred Savjetom za privatizaciju, kojim je Solana tražila da joj se prizna vlasništvo nad zemljištem, i kojim se utvrđuje da li je u postupku privatizacije plaćena tržišna cijena za preduzeće.
Sve ovo nesporno ukazuje da je stečajni upravnik itekako bio upoznat sa činjenicom da je pitanje vlasništva nad zemljištem pod sporom, ali da je ipak odlučio da ga prodaje. Tome u prilog svjedoči i odluka njegovog prethodnika, koji je početkom 2016. godine saopštio da neće raspisivati tendere za prodaju imovine sve dok Savjet za privatizaciju ne ocijeni da li je za Solanu u postupku privatizacije plaćena tržišna cijena, od čega i zavisi upis vlasništva nad zemljištem.
Naime, još od 2013. godine, Privredni sud čeka na mišljenje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Marković, kako bi se pravosnažno okončao sudski postupak pokrenut u cilju utvrđivanja vlasništva nad zemljištem nekadašnje fabrike soli „Bajo Sekulić“. Mišljenje Savjeta za privatizaciju odnosi se na zvanično tumačenje odnosno stav Vlade o spornim odredbama privatizacionog ugovora odnosno prenosa prava svojine na zemljištu fabrike.
Solana „Bajo Sekulić“ AD Ulcinj proglasila je programirani stečaj 2005. godine, zbog duga od svega 13 hiljada eura, a od 2011. godine je u stečaju zbog dugovanja od skoro šest miliona, od čega se više od polovine duguje radnicima za zarade i doprinose. U međuvremenu, sa više međunarodnih i domaćih adresa prepoznata je kao područje od neprocjenjive vrijednosti zbog toga što predstavlja utočište za veliki broj rijetkih vrsta ptica, ali i drugih biljnih i životinjskih vrsta, o čemu svjedoči tekući proces proglašenja Solane za zaštićeno područje i park prirode.
15. po redu pokušaj prodaje imovine preduzeća predstavlja još jednu u nizu nezakonitih odluka stečajne uprave i državnih organa koji godinama sve to tolerišu, istovremeno čineći sve što mogu da vlasnicima Solane omoguće sticanje višemilionske koristi na štetu države Crne Gore, ali i na štetu budućih generacija koje će ovakvim postupcima onemogućiti da uživaju u neprocjenjivom prostoru koji Solana nesumnjivo predstavlja.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)
Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)
Udruženje Dr Martin Schneider-Jacoby Association (MSJA)
Crnogorsko društvo ekologa (CDE)
