Suđenje za Lipce koje traje već godinu dana se pretvorilo u svojevrsnu farsu, gdje se pokušava potpuna devastacija te lokacije predstaviti kao neminovna posljedica radova koji su izvođeni na trasi puta Risan-Žabljak, te da je nikšićka kompanija “Tani” nasula sporni nasip u more kako bi sanirala posljedice miniranja brda.
Tvrdnje da je nasip u moru spontano kreiran kako bi se omogućilo nesmetano odvijanje saobraćaja na dionici na kojoj su se odvijali radovi su smiješne i neodržive, jer je kompanija “Tani” bila dužna da u skladu sa zakonom vrši odvoz materijala, a ne da ga “skladišti” u moru. Imajući u vidu da se radi o veoma atraktivnoj lokaciji, te površinu nasipa od preko 7000 m2, teško je povjerovati da je bilo planirano da lokacija posluži samo za deponovanje kamena.
Ovo tim prije jer je paralelno sa odlaganjem kamenja u more, investitor danima nasipao pjesak i šljunak, te ravnao pomenuti nasip. U dosadađnjem toku suđenja nije potencirano, niti je tužilaštvo pokušalo da utvrdi identitet kompanije čijim kamionima je nasipan pijesak i po čijem nalogu, iako ona nedvosmisleno ukazuje na namjeru investitora da takozvano prinudno deponovanje kamenja u more kasnije iskoristi za profitnu valorizaciju.
Pored toga, ocjene raznih vještaka i stručnjaka o tome kako nasipanje kamena u more nije ugrozilo životnu sredinu, te da je “običaj” da se građevinski otpad deponuje “gdje je investitoru najbliže” su u potpunosti van pameti i kose se za važećim zakonima u toj oblasti koji nalažu da se za deponovanje mora tražiti posebna dozvola nadležnog organa.
Svjedočenja ove vrste imaju za cilj umanjenje krivice optuženih, a kotorski sud ne bi trebalo da ima problem da njihovu vjerodostojnost uporedi sa onim što su važeći zakoni i propisi ove države.
Bez obzira na svjedočenja raznih vještaka, radnika kompanije “Tani” i ostalih, te sporenja da li je prostror koji je devastiran adekvatno evidentiran u katastru ili ne, ono što je nesporo jeste da je pomenuta firma mjesecima gradila nasip u moru, neometana od bilo koje državne institucije, uključujući nadležne inspekcije, policiju i tužilaštvo.
Kršenje zakona se pokušava opravdati i činjenicom da niko od zvaničnih institucija, uključujući i policiju koja je gotovo svakodnevno bila prisutna na toj lokaciji, nije spriječio devastaciju što nikako ne može biti izgovor, već bi u pravno uređenoj državi to bio dovoljan dokaz da se istraga, pored nižih službenika, proširi i na odgovorne ljude u nadležnim inspekcijama i ministarstvima.
Iako su besmisleni pokušaji odbrane da slične slučajeve devastacije u Bokokotorskom zalivu iskoristi kako bi olakšala poziciju svoga klijenta, ovi slučajevi ipak pokazuju da danas u Crnoj Gori ne postoje institucije koje mogu na adekvatan način i efikasno da štite njen prostor, te da farsa u koju se pretvorilo ovo suđenje, ne šalje nikakvu poruku onima koji su spremni da zarad profitnih interesa krše zakone ove zemlje.
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora za održivi razvoj
