Odluka Vlade Crne Gore da prostor ulcinjske Solane ipak bude stavljen pod posebnu zaštitu, predstavlja pobjedu u prvom redu građana Ulcinja, ali i nevladinog sektora i nezavisnih medija, ali i jasan pokazatelj da pritisak na Vladu može da proizvede konretne rezultate.
Pritisak javnosti na Vladu je obezbijedio i da se odustane i od pokušaja nezakonitog izdavanja u zakup uvale Valdanos koje je kao i uslučaju Solane trebao da obezbijedi da se na račun javnog interesa zgrne ogroman profit.
Ipak, oba ova slučaja su pokazala da tajkuni, bilo da su domaći ili dolaze iz inostranstva, imaju odlične saveznike u Vladi Crne Gore, koja je zarad tuđih interesa bila spremna da ignoriše volju građana Ulcinja i njihovo jasno suprostavljanje devastaciji prostora, ali i bezočnoj pljački.
Ulcinj je predugo bio resursna baza iz koje se samo uzimalo, a malo što vraćalo, počev od prodaje hotela i privatizacija firmi pa sve do maćehinskog tretmana od strane JP Morsko dobro kada je u pitanju ulcinjska obala. Privatizacije hotela Albatros, Galeb, Lido, Belvi, Otrant, te kompanija Primorje, Agro-Ulcinj, Otrant komerc i mnogih drugih, svjedoci su pogrešne politike Vlade Crne Gore koja je ostavila su bez posla ili u stečaju stotine ulcinjskih radnika koji su u tim preduzećima vidjeli svoju budućnost, ali i budućnost ulcinjske privrede.
Rasparčavanje hotelskog preduzeća “Ulcinjska rivijera” te nesposobnost Vlade da na adekvatan način valorizuje prostor Velike plaže i Ade Bojane, marginalizovali su Ulcinj i udaljili ga od zdravih investicija i otvaranja novih radnih mjesta.
Vlada je građanima Ulcinja dovela “strateške investitore” koji su umjesto ulaganja rušili hotele, otpuštali i šikanirali radnike, uvodili preduzeća u stečaj, rasparčavajući njihovu imovinu i izvlačeći profit. I sve to bez ikakve odgovornosti, plaćanja penala ili raskida štetnih ugovora. Niko u Vladi nije snosio odgovornost za loše privatizacione ugovore, nema istraga, niko nije završio u zatvoru zbog činjenice da je Ulcinj danas uprkos ogromnom investicionom potencijalu, najsiromašnija opština na Jadranu.
Zbog toga se ovaj problem mora rješavati na sistemski način koji treba da obezbijedi da nam se više ne ponavljaju Veselin Barović i Eurofond ili Cubus Lux i Vujica Lazović. Neko mora konačno odgovarati za to što radnici ulcinjske privrede plaćaju tuđe loše odluke, ugradnje i navodnu tranziciju kojom se pokušava prikriti najobičnija bezočna pljačka svega onoga što su građani Ulcinja decenijama stvarali.
Radnici ulcinjske privrede žele samo ono što žele i njihove kolege iz svih krajeva Crne Gore, a to je mogućnost da rade, sačuvaju preduzeća koja su svojim rukama sagradili i poštenim radom stvore budućnost za svoje porodice. Vjerujemo da budućnost pripadama svima nama, a ne samo malom broju domaćih i stranih tajkuna koji su već dobro obezbijedili svoje porodice, a na račun svih nas.
Zbog toga smatramo da je došlo vrijeme da se jasnije čuje i glas ulcinjskih radnika i građana koji više ne pristaju da budu taoci katastrofalne ekonomske politike Vlade Crne Gore, a Ulcinj poligon za zadovoljavanje profitnih interesa domaćih i stranih tajkuna. Vrijeme je da se ulcinjski radnici i privreda udruže i pošalju Vladi jedinstvenu poruku da je dosta bilo pljačke, lažnih obećanja, sumnjivih investitora i korupcije, devastacije i rušenja onoga sto su generacije stvarale i da je vrijeme da okrene novi list.
MANS poziva i ulcinjski nevladin sektor i nezavisne da se priključe radnicima ulcinjske privrede i pomognu nam da zajedno kažemo Vladi Crne Gore, premijeru Igoru Lukšiću i onima koje štiti da je bilo dosta i da je vrijeme za konkretne promjene.
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora
