Direktor istraživačkog centra MANS-a, @DejanMilovac , komentarisao je za Nezavisni nedjeljnik “Monitor” rezultate rada Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), prepisku između direktorice ASKa i bivše predsjednice Vrhovnog suda, Vesne Medenice, kao i stanje u pravosuđu i moguća rješenja za njegovo oslobađanje uticaja organizovanog kriminala.
Monitor: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je u komunikaciji ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije više puta ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljednice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
Monitor: Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
Mislim da svjedočimo jednom potpuno iskrivljenom sistemu vrijedosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivouima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše sliči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Monitor: MANS je više puta ukazivao na nezakonitosti u radu Agencije, ali i njenu neučinkovitost kada je u pitanju prevencija i borba protiv korupcije. Kako vidite ono što je uradila Agencija otkako je na čelu direktorica Perović?
Mislim da najbolju ocjenu tog učinka već godinama daje Evropska komisija u okviru izvještaja o napretku Crne Gore u EU integracijama, gdje se prepoznaje značajan napredak kada je u pitanju kvantitet tog rada, dok iznova ostaju zamjerke na kvalitet onoga što ASK radi.
To se u prvom redu odnosi na kvalitet odluka koje ASK donosi, naročito kada su u pitanju slučajevi koji uključuju visoke javne funkcionere i zadovoljni smo što je MANS kroz praćenje rada ASK, uspio Evropskoj komisiji skrene pažnju da se iza masovne produkcije statističkih podataka, ipak ne krije stvarna politička volja da se stvari pomjere sa mrtve tačke.
Agencija je kao jedan od organ zadužen za prevenciju korupcije odavno izgubio kredibilitet u javnosti, ne samo zbog odluka koje je donosila, već i zbog toga što su postojale sumnje da i unutar te institucije postoji dosta posla za državnog tužioca. Kada su u pitanju antikorupcijske institucije nije neuobičajeno da se njihov intergritet i percepcija javnosti oslanjaju na ono što je lični i profesionalni integritet i kredibilitet ključnih individua koje su na njihovom čelu.
Tu nažalost svjedočimo o godinama potpunog odsustva odgovornosti za katastrofalne rezultate u radu Agencije, ali i za vrlo konkretne optužbe za zloupotrebe službenog položaja i korupciju koje su na račun direktorice Perović dolazile i od strane zaposlenih u ASK-u. Počev od službenog zlatnog iPhonea, službenog BMWa u privatnoj upotrebi, naknada preko redovne zarede, lose vođenih tendera, pa sve do provjere imovine i prihoda javnih funkcionera koja do sada, za sve ove godine, nije rezultirala niti jednim velikim slučajem koji je sama Agencije otkrila.
Ovo se odnosi i na finansiranje političkih partije gdje su rezultati takođe ravni nuli, ako izuzmemo ogromnu statistiku koju Agencija proizvodi kako bi prikrila činjenicu da u stvarnosti ne postoji politička volja da se suzbije politička korupcija.
Monitor: Kako do profesionalne i autonomne Agenciju za sprečavanje korupcije?
Mislim da se ovaj problem mora rješavati sistemski i kroz izmjene zakona uvesti dodantne mehanizme kontrole onoga što radi Agencija, jer ovih dana svjedočimo kako izgleda situacija kada oni gotovo da ne postoje. Ne mislim da će izbor novog Savjeta donijeti značajne promjene, iako razumijem namjeru političara da na taj način izvrše prijeko potrebne kadrovske promjene u ASK-u. Ipak, imajući u vidu dosadašnje iskustvo, političari nerijetko samo uvode “zamjene ali ne i promjene”. Zbog toga su neophodni mehanizmi koji bi omogućili veće učešće zainteresovane javnosti, u prvom redu organizacija civilnog društva i medija, u nezavisnom monitoringu i kontroli kvaliteta rada ove institucije.
Jedan od ključnih preduslova za tako nešto jeste drastično povećanje transparentosti rada same Agencije i raskid sa praksom da se ulažu ogromni napori da se prikrije nerad i nerijetko kršenje upravo zakona koje bi Agencija trebala da sprovodi.
Primjena Zakona o sprječavanju korupcije je do sada bila neadekvatna, ali je i sam kvalitet ovog pravnog akta bio takav da je omogućavao Agneciji da dvojako tumači njegove odredbe. MANS je zbog toga već predlagao da se urade nove definicije povezanih lica i članova domaćinstva, da se bolje reguliše primanje poklona, te da se uvede drugostepenost Savjeta Agencije, kao još jednog kontrolnog mehanizma kada je u pitanju donošenje odluka u konkretnim predmetima.
Smatram da su to početni koraci koji bi u nekom narednom periodu mogli da dovedu do oslobađanja ove institucije kako bi mogla, u skladu sa svojom ulogom, da da adekvatan doprinos borbi protiv korupcije u Crnoj Gori.
Monitor: Prošle sedmice objavljeni su i transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića, koji govore i o komunikaciji Medenice sa sutkinjom Suzanom Mugošom, u slučaju državni udar. Kako to komentarišete, kao i reakcije koje su uslijedile?
Ova komunikacija, kao i ona sa Jelenom Perović, očigledno je bila način na koji je Medenica organizovala “posao” u crnogorskom pravosuđu i u tom smislu očekujem da ćemo tek u narednom period uspjeti da steknemo punu sliku o tome kakav je i koliki bio uticaj Medenice na druge sudije i tužioce u zemlji. Ovo je posebno važno kada imamo u vidu ocjene međunarodinih partnera da je crnogorsko pravosuđe podložno političkom pritisku, a da komunikacija kojoj smo svjedočili upućuju na sumnju da je ono bilo korišćeno i za obračun sa političkim neistomišljenicima.
Optužbe da je u slučaju “Državni udar” bilo takozvane kupovine sudskih presuda, a čuli smo ih sa obje strane, trebalo bi da budu dovoljan alarm za nadležno tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi ovim slučajem. Prilično je uznemirujuća činjenica da je takvo nešto moguće i da se možda desilo u predmetima kakav je “Državni udar” i dodatno urušava povjerenje građana u pravosuđe, ukoliko ga uopšte više ima.
Nažalost, sve ono što smo do sada imali prilike da čujemo kada je u pitanju SKY prepiska, dobrim dijelom opravdavaju epitet Crne Gore kao “mafijaške države”, odnosno sistema koji je mafija u saradnji sa ključnim nosionica izvršne i sudske vlasti kreirala po svom nahođenju i interesima. Najnoviji primjeri upliva organizovanog kriminala u pravosudni sistem Crnu Goru svrstavaju u one zemlje koje svojim građanima ne mogu da “donesu pravdu”, što nikako nije dobra početna pozicija onda kada pokušavamo da ponovo pokrenemo proces evropskih integracija.
Monitor: Kao jedno od rješenja za problem crnogorskog pravosuđa vidi se veting. Mediji, međutim, pišu da je Brisel protiv ovog rešenja, a za jačanje postojećih mehanizama. Da li su li ti mehanizmi dovoljni?
Mislim da nemamo alternativu vetingu ukoliko želimo da kao društvo idemo naprijed i obezbijedimo da rezultati u borbi protiv korupcije budu održivi. U posljednjem izvještaju o Crnoj Gori, Evropska komisija jeste pohvalila napredak Crne Gore u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, ali istovremeno i ukazala da su nam za dalje napredovanje u evropskim integracijama potrebne pravosnažne presude u tim predmetima. Ne vidim kako ćemo sa postojećim kadrom, poraslim ispod šinjela Vesne Medenice, Ranke Čarapić i Milivoja Katnića imati bolje rezultate nego što smo ih imali do sada.
Ukoliko Crna Gora bude oklijevala sa vetingom bojim se da će svi napori koje Specijalno državno tužilaštvo, prije svega Glavni specijalni tužilac Novović, biti uzalud ukuliko te predmete budu presuđivale sudije iz SKY komunikacije i one za koje Vesna Medenica vidi kao “savjesne”.
Sa druge strane, jasna je bojazan Brisela od ponavljanja albanskog scenarija i moguće blockade pravosudnog sistema, ali vjerujem da ukoliko bude političke volje, albansko iskustvo može biti vrijedna lekcija i šansa da se ne ponove iste greške.
Zbog toga se MANS zalaže za takozvano postepeno uvođenje vetinga koji ne bi paralisao sistem, već bi postepeno doveo do oslobađanja sudova i tužilaštava od štetnog uticaja onog dijela tih organizacija koje su korumpirane ili imaju veze sa organizovanim kriminalom. To bi podrazumijevalo uspostavljanje Specijalnog suda koji bi se isključivo bavio organizovanim kriminalom i slučajevima korupcije na visokom nivou, i angažovanje sudija za rad u tom sudu bi bio ta prva faza procesa vetinga. Smatram da bi na taj način uspjeli da dobijemo instituciju koja bi u kratkom vremenskom periodu da one rezultate koje Brisel od nas očekuje.
Monitor: Ove sedmice počinje popis. Kako vidite ponašanje vlasti i opozicije u susret ovom statističkom, a kod nas naglašeno političkom procesu?
Popis je zahvaljujući političkom partijama, ali i neskrivenom miješanju srpskih vlasti, postao političko pitanje i ono se, nažalost, kao takvo mora i rješavati.
Kada smo već na takvom nivou civilizaciijskog razvoja, dobro je da postoji spremnost sa obje strane političkog spektra da se to pitanje riješi kroz dijalog i postizanje političkog dogovora.
Iako sve strane govore da se ne radi o političkom pitanju, već tehničkom poslu, teško je ne primjetiti da upravo partije čiji politički mentori i dalje stanuju u Beogradu, priželjkuju rezultat popisa kao nešto na šta će moći da “naslone” svoje političke kampanje. Nažalost, to je nastavak jedne politike koja osim identitetskih pitanja nije imala uporišta u nekom pitanju od javnog interesa i koja će, dokle god to bude mogla, nastaviti da koristi građane kao brojke za ostvarivanje svojih političkih agende.
Sa druge strane, vrlo malo smo sa adrese nove vlade čuli poruka o tome zbog čega su nam potrebni ažurni podaci o stanovništvu i imovini, koje nas to ključne politike očekuju u narednom peridu, a čije donošenje i implementacija neće biti moguće bez popisa. U svakom slučaju od ogromne je važnosti da popis rezultira pouzdanim podacima koji će biti upotrebljivi, ali ne za davanje legitimiteta bilo kakvom političkom oportunizmu, već prije svega kao šansa da dobijemo razvijne politike koje odgovaraju onome što je posebnost i potreba Crne Gore.
