Premijer Igor Lukšić mora objasniti javnosti Crne Gore šta je bio razlog njegovog boravka u Maroku o trošku privatne komapnije, i zašto njegova Vlada umjesto da primora “strateškog” investitora na poštovanje zakona ove države, u kontinuitetu obmanjuje javnost kada je slučaj Aman i Sveti Stefan u pitanju.
Ugovorom koji je 2006. godine potpisan između Ministarstva turizma, HTP -Budvanske Riijere AD, Aman-a i komapanije Adriatic Properties je definisano da Vlada, odnosno u ovom slučaju Ministartvo ima obavezu da garantuje za kredit koji uzima Zakupac hotela Sveti Stefan. Jučerašnjim saopštenjem Vlada nije negirala ni da apsolutni prioritet u slučaju da investitor kasni u vraćanju rata ima namirenje iz zakupnine, koja na godišnjem nivou iznosi oko dva miliona eura.
Kredit koji je “stateški partner uzeo nije bilo moguće realizovati bez Vlade, a zanimljivo je da se ona još prilikom zaključivanja ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina Plaža 2006. godine obavezala da će zakupcu garantovati kredit za investiciju.
Naime, članom 33. ugovora o zakupu jasno se precizira obaveza garanta zakupodavca (Ministarstvo turizma) prema zakupcu (Adratic properties) da „sklopi ugovor sa ili da obezbijedi da drugo vladino tijelo ili ministarstvo sklopi ugovor sa glavnim kreditorom zakupca kojim se u razmatranju zajma od strane glavnog kreditora zakupcu za svrhu izvođenja radova izvjesna prava i/ili garancija daju glavnom kreditiru od strane garanta zakupodavca pod uslovima razumno prihvatljivim glavnom kreditoru“.
Iako su pomenuti hoteli izdati u zakup „strateškom“ investitoru kako bi on uložio svoja sredstva u rekonstrukciju i ubirao korist od njih punih 30 godina, nejasno je zašto se Vlada već tada obavezala da će im garantovati dobijanje kredita za modernizaciju hotela.
Stoga se postavlja opravdano pitanje, kada je već odlučila da garantuje kredit, zašto nije sama realizovala čitav projekat, pa bi svi građani i ukupna turistička privreda imali korist od investicije.
Ovako smo dobili zakupca koji krši ugovore, zbog čega već petu godinu hoteli ne rade, a Vlada je samo nastavila da povlađuje grčkoj kompaniji. Tako je i potpisivanjem sporazuma o podršci omogućila zakupcu nove rokove za realizaciju projekta i pojavila se kao garant za kredit kod EBRD.
Iako Vlada sada objašnjava da bi se u slučaju neispunjavanja obaveza iz kredita tražio treći partner, koji bi preuzeo obaveze grčke kompanije, namjerno ne potencira da bi taj proces mogao dugo da traje i čak da se završi neuspjehom, a to znači da bi obaveze prema EBRD servisirala upravo Vlada, odnosno mi kao poreski obveznici.
Takođe, trenutna situacija sa „strateškim“ partnerom pokazuje da on već sada ne može da servisira svoje obaveze iz ove investicije, jer već duguje preko milion eura za isplatu zakupa. Kašnjenje isplate zakupa je jedan od uslova za raskid ugovora, što znači da Vlada već sada može da raskine ugovor sa grčkom kompanijom.
Vlada do danas nije preduzela niti jedan korak protiv grčke kompanije, zbog otvorenog kršenja ugovora o zakupu, nelegalne gradnje ili sumnjivih finansijskih izvještaja.
Očigledno je da Vlada nema ozbiljnu strategiju kod ove investicije, koja je svojevremeno predstavljana kao jedna od vodećih, osim da se na račun budžeta i novca građana dobro zaštite interesi Aman-a i Restis grupe sa povezanim kompanijama.
Obaveze Garanta Zakupodavca prema Zakupcu 1 >>> 2>>>
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora
