Vlada je veoma problematičnim rješenjima u Nacrtu zakona o stečaju i formalno pripremila teren da imovinu „Jadranskog brodogradilišta“ u Bijeloj, umjesto na javnom tenderu, proda kroz stečaj za svega nekoliko miliona eura, iako je akcionarski kapital kompanije na kraju prošle godine iznosio oko 31 miliona eura, pokazuje analiza Istraživačkog centra MANS-a.
Od 2006. godine Vlada je četiri puta neuspješno pokušala da na tenderima proda većinski paket akcija u „Jadranskom brodogradilištu“, za koje je zainteresovan kanadski milijarder Piter Mank, koji planira da mu promijeni osnovnu djelatnost iz remonta svih vrsta brodova u remont jahti.
Iz Savjeta za privatizaciju nedavno je najavljeno da će kroz stečaj prodati imovinu brodogradilišta, a u međuvremenu su objavljene izmjene zakona o stečaju, za čiji je nacrt javna rasprava završena proteklog vikenda. Izmjenama je predviđeno da stečajni upravnik imovinu kompanije na prvoj prodaji nudi po cijeni njene stvarne vrijednosti, a na svakom narednom oglasu cijenu može da snizi za petinu, te je na kraju može prodati i ispod petine njene vrijednosti, odnosno po principu najviše ponuđene cijene.
Na primjeru „Jadranskog brodogradilišta“ to znači da se imovina kompanije može prodati za svega nekoliko miliona eura, što je naročito problematično ne samo kada se ima u vidu da je njena stvarna vrijednost višestruko veća, već i što budući kupac ne mora preuzeti nikakvu obavezu u pogledu socijalnog programa za radnike.
Pored toga, Vlada se na teret svih građana već kreditno zadužila za 13 miliona eura kako bi lokaciju brodogradilišta očistila od grita (opasni industrijski otpad koji nastaje remontom brodova) umjesto da to bude obaveza budućeg vlasnika, pa bi tako u krajnjem prodaja „Jadranskog brodogrališta“ daleko više koštala državu, a njegova imovina faktički bi bila poklonjena budućem kupcu.
Brodogradilište u Bijeloj prostire se u lučkoj zoni na teritoriji od preko 134 hiljade kvadrata i obuhvata morski akvatorijum od oko 281 hiljadu kvadrata. Nekretnine preduzeća su u državnoj svojini, jer se nalaze u zoni morskog dobra i lučkog područja, a „Jadransko brodogradilište“ ima pravo koncesije do decembra 2040. godine, po osnovu ugovora zaključenog sa Vladom Crne Gore.
Upravo su dobijanje koncesije i odvoženje grita iz brodogradilišta bili ključni zahtjevi kompanija povezanih sa Piterom Mankom na ranijim tenderima, na kojima je Savjet za privatizaciju oglašavao prodaju većinskog paketa akcija u „Jadranskom brodogradilištu.“
Od prvog tendera koji je objavljen 2006. godine do poslednjeg u januaru 2014. godine, Savjet za privatizaciju je uslove tendera prilagodio zahtjevu Manka da se osnovna djelatnost brodogradilišta promijeni u remont jahti. Tako je na tenderu prošle godine kao uslov definisana obaveza budućeg investitora da uloži minimum 15 miliona eura u razvoj djelatnosti remonta jahti i megajahti, kao i da bezuslovno prihvati obavezu za rješavanje eventualnog tehnološkog viška zaposlenih.
Jedina pristigla ponuda holandske kompanije „Damen Shipyards Group“, koja je povezana sa kanadskim milijarderom, proglašena je formalno neispravnom, pa je Savjet za privatizaciju sredinom prošle godine procijenio da nema svrhe nastaviti sa takvom vrstom privatizacije, jer je veće interesovanje za kupovinu imovine kompanije kroz postupak stečaja.
S tim u vezi, više je nego indikativno da su upravo nova rješenja u Nacrtu zakona o stečaju projektovana tako da će omogućiti da se imovina „Jadranskog brodogradilišta“ proda kroz stečaj za beznačajan iznos u odnosu na stvarnu vrijednost ove nekada prestižne domaće kompanije, a većina radnika koji su u njemu godinama radili ostane bez posla.
Broj radnika sve manji
Zvanični podaci kojima raspolaže Istraživački centar MANS-a pokazuju da je od 2003. godine, kada je u „Jadranskom brodogradilištu“ bilo uposleno 859 radnika, do kraja 2013. godine broj radnika smanjen na 502 uposlena.
Broj uposlenih je na kraju 2014. godine vjerovatno i niži, budući da je tokom 2014. godine najavljivano da će kroz program tehnoloških viškova biti riješeno pitanje za još 50-tak radnika brodogradilišta, ali MANS još uvijek ne raspolaže tim podacima.
Prema ranijim medijskim informacijama, ukoliko Mank postane vlasnik „Jadranskog brodogradilišta“ i promijeni mu djelatnost u remont jahti i megajahti, u novoj firmi upošljavaće od 250 do 300 radnika.
Brodogradilište nova „zlatna koka“ za Manka
Dobijanjem „Jadranskog brodogradilišta“ Mank bi zaokružio svoju ideju da, pored Porto Montenegra, gdje je pod povlašćenim uslovima dobio mogućnost da sagradi luku za jahte i mega jahte, u neposrednoj blizini ima i luku za njihov remont.
Naime, opšte je poznata činjenica da se na gorivo za jahte u Porto Montenegru ne plaća porez na dodatu vrijednost, što je ustupak koji je premijer Milo Đukanović svojevremeno dogovorio sa kanadskim milijarderom. Zahvaljujući tome Mank može da ponudi povoljnije cijene bogatašima za vez njihovih jahti u Porto Montenegru u odnosu na recimo italijanske ili francuske luke, dok se sa druge strane država Crna Gora poreskim oslobođenjem na svoju štetu odrekla ogromnih prihoda.
S obzirom da se jahte remontuju svakih nekoliko godina, Manku je sada potrebno da bogatašima ponudi i tu vrstu usluge, za šta mu je potrebna luka u neposrednoj blizini, odnosno „Jadransko brodogradilište.“
