Vladin scenario za KAP je izdaja ekonomskih interesa Crne Gore

Vladin scenario za KAP koji je juče dodatno promovisao premijer Milo Đukanović, predstavlja konačnu izdaju ekonomskih interesa Crne Gore i vrlo vjerovatno će ove godine dovesti do novih rebalansa državnog budžeta kako bi se dug ruskog vlasnika fabrike prebacio na teret građana.

Od same prodaje, pa sve do danas, održivost KAP-a se bazirala na projekciji da će građani finansirati profit koji ruski vlasnik izvlači, uključujući i kredite povezanim kompanijama i ostale zajmove koje CEAC ne vraća, oproštene poreze i doprinose, račune za struju koje KAP ne plaća, ali i direktne državne subvencije koje se mjere desetinama miliona eura. Tako i ovaj plan predviđa da građani plaćaju cijenu pogrešnih odluka Vlade.

To je rješenje za koje Đukanović sada kaže da je najbolje za KAP i da boljeg nema, isto kao što je prije sedam godina govorio da prodaja KAP-a jednoj off shore kompaniji pod onakvim uslovima, takođe najbolje rješenje za tu fabriku i cijelu Crnu Goru. Vrijeme je pokazalo ne samo da Đukanović nije bio u pravu, već da je prodaja KAP-a već tada smišljena kao posao čiju će ultimativnu cijenu platiti građani Crne Gore.

Tu cijenu građani već plaćaju kroz najskuplju struju u regionu i čuvenu taksu “euro po euro” kojom se pokušava zakrpiti rupa u budžetu koja je nastala aktiviranjem državnih garancija. Nove takse, porezi i novo povećanje cijene struje do kraja godine je sasvim izvjesno ukoliko Crna Gora preuzme dugove za struju KAP-a onako kako je Vlada planirala.

Naravno, postoji i scenario koji nikako ne odgovara Đukanoviću i ruskim tajkunima čije interese štiti, jer on podrazumijeva punu istragu poslovanja KAP-a od njegove prodaje do danas koja bi razokrila sheme za izvlačenje kapitala iz fabrike uz asistenciju državnih organa, ali i pokazala koliko su realni dugovi koji danas opterećuju ovu fabriku. Ovakav scenario Đukanoviću ne odgovara prije svega jer bi pokrenuo pitanje odgovornosti za sklapanje cijelog niza za Crne Goru pogubnih aranžmana, počev od samog privatizacionog ugovora, preko ugovora o snadbijevanju strujom, pa sve do ugovora o poravnjanju i trenutnih pregovora sa CEAC-om o mogućem preuzimanju fabruke.

Da je Crna Gora pravna država, Đukanović bi o KAP-u mogao da priča samo pred državnim tužiocem jer je pojedinačno najodgovornija osoba za stanje u kojem se fabrika danas nalazi. Umjesto toga, takva osoba smatra da ima najbolje rješenje za KAP.

Prije nego što Đukanović ponudi rješenje kojim namjerava da ruku još dublje zavuče u džep građana Crne Gore, javnost morala da zna kako su nastali dugovi KAP-a i gdje su završile stotine miliona eura kredita koje u navodno uložene u tu fabriku. Bilo bi korisno čujemo ko je dozvolio da dug KAP-a za struju dostigne cifru od preko 60 miliona eura, te da već mjesecima EPCG nezakonito i bez ikakvog ugovora i dalje snadbijeva strujom, i ko je dozvolio da se EPCG zarobi jednim takvim aranžmanom.

Kako je to moguće kad imamo Vladu Mila Đukanovića koja “neće podsticati osjećaj da se nešto može trošiti bez plaćanja”?

Đukanović je svojevremeno rekao da “teret tranzicije moramo svi ravnomjerno podnijeti”, ali teret su do sada podnosili samo građani, pa neka sada Đukanovićevo “najbolje rješenje” za KAP plate njegovi tajkuni kroz, na primjer, porez na ekstra profit.

Pritisak na građane svakim danom sve više postaje neizdrživ, a obrazloženja Vlade vrijeđaju inteligenciju i testiraju granicu biološkog opstanka dijela građana. Srž problema sa KAPom je korupcija na najvišem mogućem nivou i dok se riješi taj problem i najodgovorniji ne završe u zatvoru, crnogorska ekonomija će ostati zarobljena interesima stranih tajkuna i njihovih domaćih pomagača.

MANS