MANS je danas i zvanično podsjetio Zakonadavni odbor na činjenicu da je za izglasavanje Zakona o energetici potrebna kvalifikovana većina o čemu pored obaveze propisane Ustavom Crne Gore svjedoči i dosadašnja praksa koju je sprovodio pomenuti odbor.
Naime, Zakonodavni odbor je do sada već tri puta donosio odluku da je Zakon o energetici potrebno usvojiti kvalifikovanom većinom, odnosno da su za izglasavnje na plenumu potrebni glasovi 41 poslanika crnogorskog parlamenta. Ovo je u potpunosti u skladu sa Ustavom Crne Gore koji obavezuje Skupštinu Crne Gore da kada razmatra propise kojima se definišu „materijalne obaveze građanima“, za izjašnjavanje mora korisiti insitut takozvane kvalifikovane većine.
Tako je 2010. godine kada je razmatrano usvajanje zakona u cjelosti, Zakonodavni odbor zauzeo stav da je za to potrebna kvalfikovana većina, kao i u slučaju kada je 2011. godine razmatrao njegove izmjene i dopune. Isti stav je bio zauzet i u slučaju narednih izmjena i dopuna koje su bile predložene 2013. godine kada je Zakonodavni odbor ponovo tražio kvalifikovanu većinu.
Za posljednje izmjene koje su bile predložene početkom ove godine, Zakonodavni odbor je promijenio mišljenje pa je tražena prosta većina, što tumačimo kao previd jer je nemoguće zanemariti samu prirodu ovog zakona koji je pitanje od javnog interesa i propisuje „materijalne obaveze za građane“ kako se navodi i u samom Ustavu.
Imajući u vidu navedenu praksu koja je do sada postojala u ovom Odboru, očekujemo da će prlikom donošenja konačne odluke o načinu glasanja, članovi odbora imati u vidu usklađenost te odluke sa Ustavnim odredbama, prije svega jer se radi o zakonu čija implementacija će imati direktan uticaj na budžete svih građana.
Nema sumnje da Vlada Crne Gore vodi aktivnu kampanju kako bi ovim zakonom osigurala beneficije za proizvođače električne energije na štetu građana, pri tome se ne libeći ni otvorenih manipulacija o čemu svjedoči i reagovanje resornog Ministarstva ekonomije na činjenice o zakonu koje je iznio MANS proteklih dana.
Ministarstvo ekonomije proizvodnju iz obnovljivih izvora definitivno definiše kao javni interes, „pakujući“ privatne interese energetskih kompanija u obavezu Crne Gore za dostizanje određenog procenta energije iz takvih izvora, a sve u skladu sa normativom EU. Dok je taj procenat na nivou EU postavljen na 20% od ukupne proizvodnje na nivou države, Ministarstvo ekonomije ga „velikodušno“ postavlja na čak 33% u situaciji gdje je prospekt da će ključni energetski subjekti u budućnosti biti gotovo isključivo privatne kompanije.
Na taj način, profitni biznis kompanija u vlasništvu premijerove porodice i kumova, ali i građevinskih tajkuna, proglašava za posao od javnog interesa koji treba da finansiraju svi građani preko računa za struju i to je ono što u suštini predviđa ovaj zakon.
S tim u vezi, bilo bi vrlo značajno da iz Ministarstva ekonomije konačno objasne šta je to javni interes od gradnje malih hidroelektrana, to jest koliko će njihova izgradnja donijeti novih radnih mjesta, kakvi su benefiti lokalnih zajednica i naročito šta od njih dobijaju potrošači, s obzirom da će te projekte subvencionirati preko uvećanih računa za struju.
Smatramo da se nesporno radi o takozvanoj prikrivenoj državnoj pomoći, gdje će se pod maskom brige za javni interes finansirati privatni biznis privilegovanih kompanija. Na taj način, takvi biznisi će biti kvalifikovani i za druge vrste pomoći kao što su državni krediti, garancije i slično o čemu dovoljno govori i činjenica da Investiciono razvojni fond (IRF) Crne Gore već vodi pregovore za dobijanje kredita od 55 milona eura za podršku izgradnji malih hidrocentrala.
Imajući u vidu sve navedeno, nesporno je da Zakon u ovom obliku ne smije biti usvojen, jer bi u suprotnom imao nesagledive posledice po budžete građana koji bi iz svojih džepova finansirali bogaćenje pojednica i kompanija, a sve pod izgovorom brige za javni interes.
MANS
