Povodom sve učestalijih pogrešnih interpretacija Zakona o finansiranju političkih partija, MANS je Ustavnom sudu poslao odgovor na inicijativu grupe poslanika DPS-a, HGI-a i BS-a za ocjenu ustavnosti odredaba tog zakona kako bi sudije , prilikom odlučivanja, na raspolaganju imale sve pravne argumente, imajući u vidu da ih je Skupština ignorisala.
Naime, 28. februara 2014. godine grupa poslanika pomenutih partija podnijela je predlog za ocjenu ustavnosti odredaba skoro svih ključnih izmjena Zakona o finansiranju političkih partija. Taj predlog je dostavljen na izjašenjenje Skupštini Crne Gore, koja je iz nerazumljivih razloga ignorisala poziv Ustavnog suda da pruži odgovor na navode predloga, a niko drugi nema status učesnika u ovom postupku i mogućnost da odgovori na navode predloga poslanika.
Iako nemamo takvu pravnu mogućnost, MANS je ipak Ustavnom sudu dostavio ključne činjenice, kako sudije ne bi imale prostora da se pozivaju na neobaviještenost, zbog izostanka odgovora Skupštine.
Predlog grupe poslanika dijela vladajuće strukture za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju političkih partija u cjelosti je neosnovan i nerazumljiv. Tako podnosioci ovog predloga osporavaju predmet zakona, sa prigovorom da se njime propisuje niz zabrana i ograničenja, dodajući da se tako krše brojne odredbe Ustava ne precizirajući koje, posebno iz razloga što zakonodavac ima ustavno ovlašćenje da donosi zakone i u tim zakonima propisuje i zabrane i ograničenja.
Dalje, u predlogu se paušalno navodi da se osporenim odredbama derogira primjena drugih zakona, ali se ne navodi o kojim konkretnim zakonima je riječ. Dodatno, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje ni usklađenost osporenog zakona sa drugim zakonima, o čemu se takođe više puta izjašnjavao u svojim odlukama.
Nesporno je da navedeni Zakon o finansiranju političkih partija, uključujući i njegove poslednje izmjene i dopune, predstavlja lex specialis koji može i za cilj ima regulisanje finansiranja redovnog rada i izbornih kampanja političkih partija, ali i sprječavanje zloupotrebe privatnih i državnih sredstava i javnih ovlašćenja za potrebe tih kampanja i redovnog rada političkih partija.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju političkih partija ne derogira se ni jedan drugi zakon u pravnom sistemu Crne Gore, već se ograničava korišćenje određenih prava i mehanizama propisanih drugim zakonima u veoma kratkom periodu, neposredno prije i nakon izbora, kako bi se onemogućilo uticanje na slobodnu volju birača od strane partija na vlasti koja je temelj demokratije i pravnog poretka u Crnoj Gori.
Upravo tim Zakonom štite se ključne odredbe Ustava Crne Gore koje propisuju da „građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika”, te da se „ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izabrane volje građana na demokratskim izborima u skladu sa zakonom” jer onemogućavaju da bilo ko, ko u svojim rukama ima poluge moći, utiče na slobodnu volju građana koji imaju pravo glasa.
Na taj način direktno se štiti i član Ustava koji propisuje da je „biračko pravo opšte i jednako”, a da su „izbori slobodni i neposredni, a glasanje je tajno”.
Zakon o finansiranju političkih partija ne ograničava bilo koje ljudsko pravo ili slobodu, već jedino ograničava prostor za zloupotrebe tako što onemogućava isplate bilo koje naknade u značajno većem obimu nego što se to čini van izbornog procesa. Pravo je zakonodavca da takva rješenja propisuje, bez obzira, ali i tim prije što je to suprotno interesima onih koji imaju najveću mogućnost zloupotreba.
Pozivanje da se navodno krše ljudska prava odredbama koje treba da suzbiju zloupotrebe i izvršenje krivičnih djela koja se vrše na organizovan način, predstavlja ništa drugo nego apsurd sličan onome kada bi kriminalac tvrdio da mu se krši pravo na pretpostavku nevinosti, pravo na privatnost, pravo na zaštitu podataka o ličnosti, pravo svojine, sloboda preduzetništva i pravo na rad, tako što se otkriva i sprječava u vršenju krivičnog djela.
Sve navedeno pokazuje nužnim i legitimnim propisivanje zabrana kako je to urađeno osporenim zakonom, uz podsjećanje da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost zakosnkih odredbi ili praktične razloge za njihovo donošenje, koji su više nego očigledni.
Stoga proizilazi da je predlog dijela vladajuće strukture očigledno neosnovan, zasnovan na zloupotrebi prava i suprotan obavezama Crne Gore iz procesa evropskih integracija, ali i obavezama koje država ima prema svojim građanima, a to je da povrati povjerenje u izborni proces, koji je temelj demokratije i našeg pravnog poretka.
S tim u vezi, MANS još jednom poziva Ustavni sud da u ovom slučaju pokaže političku nepristrasnost i donese rješenje o odbacivanju predloga grupe poslanika iz vladajuće koalicije i na taj način pomogne, a ne uspori, proces evropskih integracija Crne Gore.
Na kraju, pozivamo građane da prijave svako kršenje ovog propisa, odnosno saznanje da je došlo do zloupotrebe državnih sredstava na bilo koji način.
MANS
