Vlada Crne Gore se sprema da zarad profitnih interesa porodice premijera Mila Đukanovića direktno prekrši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je Crna Gora potpisala sa EU i Zakon o državnoj pomoći tako što će kompanijama koje su u njihovom vlasništvu obezbijediti direktne subvencije za proizvodnju električne energije.
Naime, predlogom Zakona o energetici, koji je na dnevnom redu vanredne sjednice crnogorskog parlamenta, uvodi se čitav niz odredbi kojima se suprotno zakonskim propisima kojima se omogućavaju subvencije za firme koje grade objekte takozvanih obnovljivih izvora energije, poput malih hidroelektrana, a koje su većinom u vlasništvu lica povezanih sa premijerom Milom Đukanovićem.
Pored „BB Hidro” kompanije Blaža Đukanovića, i „Sinergy“, kompanije premijerovog kuma, Vuka Rajkovića, direktne koristi od ovih subvencija će imati i kompanija koje već grade male hidrocentrale ili ulaze u taj posao kao što su „Bemax“, „Hidroenergija Montenegro“ u kojoj vlasništvo ima Oleg Obradović, te „Čelebić“ podgoričkog građevinskog tajkuna i bliskog premijerovog poslovnog saradnika.
Predlogom zakona se proizvodnja energije iz obnovljivih izvora proglašava javnim interesom, a kada ima u vidu da Zakon o kontroli državne pomoći daje mogućnost dodjele državne pomoći za sve djelatnosti koje su od javnog interesa, više je nego jasno da će time otvaraju vrata za dodjelu povoljnih kredita Investiciono razvojnog fonda (IRF) za finansiranje privatnih projekata.
MANS je ranije objavio da IRF već pregovara sa kreditnom agencijom iz Norveške o kreditnoj liniji od 55 miliona eura za izgradnju malih hidrocentrala.
Pored toga, Predlogom zakona predviđen je niz drugih subvencija za izgradnju objekata iz obnovljivih izvora energije, poput povlašćene cijene struje, njenog obaveznog otkupa od strane Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), preko finansijskog oslobađanja od balansne odgovornosti,pa sve do otkupa izgrađene energetske infrastrukture.
Naime, zbog nerazvijenosti energetske mreže privatnim kompanijama daje se mogućnost da same izgrade dio infrastrukture kako bi male hidrolektrane ili drugi objekti bili priključeni na mrežu. Tu infrastrukturu su obavezne da otkupe EPCG ili Crnogorski elektroprenosni sistem, zavisno od toga da li se radi o distributivnoj ili prenosnoj mreži. Pri tome je potpuno nevjerovatno da privatne kompanije mogu graditi energetsku infrastrukturu na osnovu saglasnosti Vlade i čak u situaciji kada Regulatorna agencija za energetiku nije odobrila gradnju, čime se Vlada direktno miješa u nadležnosti regulatora.
Takođe, podaci kojima raspolaže Istraživački centar MANS-a pokazuju da su Vlada, ali i Komisija za kontrolu dodjele državne pomoći, grubo zloupotrijebili ovlašćenja prilikom donošenja odluke da li je predloženi zakon o energetici usklađen sa zakonom i pravilima o dodjeli državne pomoći.
Tako je Komisija 29. jula ove godine donijela prvo rješenje kojim je utvrdila da Predlog zakona o energetici nije usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći, upravo u dijelu niza normi kojima se odobravaju subvencije za obnovljive izvore energije. Kao posebno problematičnu normu, Komisija je izdvojila član koji definiše obavezu CGES da radi sigurnosti snabdijevanja može da nabavlja struju od domaćih proizvođača u iznosu do 15 odsto od ukupne energije koja se troši u Crnoj Gori.
Samo dan kasnije, odnosno 30. jula Vlada je na sjednici usvojila Predlog zakona o energetici iako u tom trenutku nije imala saglasnost Komisije za kontrolu državne pomoći da je on usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći. Komisija je novo rješenje kojim je ocijenila da je Predlog zakona o energetici usaglašen sa Zakonom o kontroli državne pomoći donijela nekoliko dana kasnije, odnosno 3. avgusta ove godine, nakon što je Ministarstvo ekonomije korigovalo pojedine odredbe na koje je ukazala Komisija.
Međutim, te odredbe nijesu korigovane na zakonit način i Ministarstvo ekonomije je izigralo zakon na način što je predvidjelo da se u vezi subvencija odluke dostavljaju na „mišljenje“ Komisiji za kontrolu dodjele državne pomoći, iako ona shodno zakonu „ocjenjuje“ da li je neka pomoć usaglašena sa zakonom ili ne, dok mišljenja u pravnom smislu nemaju obavezujuću snagu.
Pored toga, u novom rješenju od 3. avgusta Komisija je potpuno ignorisala odredbu o obavezi CGES-a da može da obezbjeđuje nabavku struje u iznosu od 15 odsto od domaćih proizvođača, iako je prethodno ukazala da bi ona potencijalno narušila konkurenciju na tržištu, te je ta odredba ostala u Predlogu zakona koji je dostavljen poslanicima na odlučivanje.
Iz svega ovoga je jasno da su odgovorni u Ministarstvu ekonomije i Komisiji za kontrolu državne pomoći grubo izigrali zakone i teško zloupotrijebili službena ovlašćenja prilikom donošenja Predloga zakona o energetici, zbog čega bi on morao da bude povučen iz skupštinske procedure i vraćen Vladi na doradu.
Ukoliko poslanici ipak usvoje Predlog zakona u formi u kojoj ga je utvrdila Vlada Crne Gore, to će značiti direktno narušavanje pravila o konkurenciji i kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je zaključen između Crne Gorei Evropske Unije.
Ovaj tekst je sačinjen uz podršku Evropske unije u sklopu projekta “Nulta tolerancija na korupciju”. Za sadržaj ovog teksta odgovorna je isključivo Mreža za Afirmaciju Nevladinog Sektora – MANS, a stavovi iznijeti u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima Evropske unije.
Istraživački centar MANS-a
EU integracije kao izgovor za davanje podsticaja tajkunima
Prema zvaničnim podacima, Ministarstvo ekonomije je zaključilo ugovore o koncesiji za 21 vodotok, kojima je predviđena izgradnja 41 male hidroelektrane sa planiranom godišnjom proizvodnjom oko 259 gigavata, dok je okvirna vrijednost ovih investicija procijenjena u iznosu od oko 109 miliona eura.
Zbog velike opasnosti od emisija ugljen dioksida koji probija ozonski omotač i ugrožava opstanak života na Zemlji, a koji je najviše uzrokovan proizvodnjom struje iz termoelektrana, Evropska Unija stimuliše proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, pa je postavljen cilj da sve članice do 2020. godine proizvode 20 odsto energije iz obnovljivih izvora. Međutim, Crna Gora je kao svoj nacionalni cilj proklamovala nevjerovatnih 33 odsto.
Kada se ima u vidu da su u posao gradnje malih hidrocentrala ušle firme povezane sa premijerom, te da sve subvencije plaćaju potrošači kroz račune za struju, jasno je da su privatni interesi iza ovako visokogcilja o proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Pri tome je značajno naglasiti da male hidroelektrane ne obezbjeđuju nikakva značajnija zapošljavanja i koristi za lokalnu zajednicu, već od njih privatni investitor stiče isključivi profit.
