Opasan presedan Agencije mogao bi ugroziti istraživačko novinarstvo i borbu protiv korupcije
Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLPiSPI) na primjeru imovine porodice bivšeg predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, napravila je pravni presedan, pokušavajući da napravi razliku između imovine stečene kupovinom ili gradnjom, sa jedne strane, i imovine stečene nasljeđem, poklonom ili razmjenom, sa druge strane, smatrajući da potonja navodno pripada sferi privatnog i porodičnog života.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) izražavaju ozbiljnu zabrinutost povodom pravnih stavova sadržanih u zapisniku Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, koji je sačinjen nakon nadzora pokrenutog po prijavi Aca Đukanovića zbog javnog objavljivanja podataka iz listova nepokretnosti koji se odnose na imovinu Aca Đukanovića.
Iako zapisnik u značajnom dijelu potvrđuje postojanje javnog interesa kada je riječ o raspravi o imovini lica povezanih sa nosiocima najviših državnih funkcija, posebno zabrinjava dio njegovih zaključaka kojim Agencija pokušava da pravi razliku između imovine stečene kupovinom ili gradnjom, sa jedne strane, i imovine stečene nasljeđem, poklonom ili razmjenom, sa druge strane, smatrajući da potonja navodno pripada sferi privatnog i porodičnog života.
Takvo stanovište nema jasno uporište ni u Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti niti u praksi Evropskog suda za ljudska prava kada su u pitanju sloboda izražavanja, politički govor i pravo javnosti da zna. Posebno zabrinjava činjenica da Agencija sebi praktično daje za pravo da procjenjuje koja vrsta imovine javnih funkcionera i sa njima povezanih lica može biti predmet legitimne javne rasprave, a koja navodno ne može, iako takvo ovlašćenje ne proizilazi iz zakona niti iz mandata te institucije.
Nije jasno na koji način se ugrožava privatnost određenog lica ukoliko se javnosti ukaže na postojanje određenog imovinskog prava, bez objavljivanja adrese stanovanja, matičnog broja ili drugih podataka koji bi mogli ugroziti bezbjednost ili intimnu sferu pojedinca. Sama činjenica da određeno lice posjeduje stan, kuću, poslovni prostor ili zemljište ne može biti izuzeta iz legitimne javne rasprave samo zato što je formalni osnov sticanja nasljeđe, poklon ili razmjena.
Posebno zabrinjava mogućnost da ovakav pristup Agencije postane buduća praksa, jer bi to predstavljalo ozbiljan udar na istraživački rad medija i organizacija civilnog društva koje se bave otkrivanjem korupcije, sukoba interesa i nezakonitog bogaćenja javnih funkcionera i sa njima povezanih lica.
Dosadašnje iskustvo MANS-a i njegovog Istraživačkog centra pokazuje da su upravo prenosi imovine unutar porodice, kroz nasljeđe, poklone, razmjene ili druge formalno-pravne aranžmane, veoma često korišćeni za prikrivanje stvarnog porijekla imovine, njenog stvarnog vlasnika ili njene realne tržišne vrijednosti. U brojnim predmetima koje je MANS istraživao, upravo su takvi oblici prenosa predstavljali jedan od prvih indikatora mogućeg koruptivnog ponašanja javnih funkcionera i sa njima povezanih lica.
Promjene na imovini, bez obzira da li se radi o kupovini, prodaji, poklonu, nasljeđu, razmjeni ili prenosu između povezanih lica, predstavljaju jedan od ključnih takozvanih “red flag” pokazatelja u analizama korupcije, nezakonitog bogaćenja i sukoba interesa. Upravo zbog toga zakon obavezuje javne funkcionere da Agenciji za sprečavanje korupcije prijavljuju cjelokupnu imovinu, bez obzira na osnov njenog sticanja.
Logikom sadržanom u predmetnom zapisniku, javni funkcioneri i sa njima povezana lica praktično bi trebalo da prijavljuju samo imovinu stečenu kupovinom ili gradnjom, dok bi imovina stečena nasljeđem, poklonom ili razmjenom bila izuzeta iz legitimnog interesovanja javnosti. Takvo tumačenje obesmišljava koncept kontrole ukupnog imovinskog stanja javnih funkcionera i otvara prostor za prikrivanje imovine kroz formalne prenose unutar porodice i mreže povezanih lica.
“MANS podsjeća da je kroz istraživanje imovine bivšeg operativca ANB-a Duška Golubovića, optuženog za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i šverc, dokumentovao i slučajeve u kojima su nekretnine i značajna finansijska sredstva prenošeni unutar porodice kroz poklone i međusobne transakcije između roditelja i djece, a koje su bile od ključnog značaja za razumijevanje stvarnog porijekla i transformacije predmetne imovine.
Istraživanje je pokazalo da su članovi porodice jedni drugima poklanjali nekretnine, dok je u pojedinim slučajevima novac za kupovinu vrijedne imovine formalno dolazio od članova porodice koji nijesu imali poznate prihode koji bi opravdali takve transakcije.
Posebno je indikativan slučaj u kojem je Duško Golubović prijavio da je od sina dobio novac za kupovinu nekretnina, dok su istovremeno i drugi članovi porodice međusobno prenosili vrijednu imovinu kroz poklone i druge pravne aranžmane. Upravo ovakvi obrasci porodičnih prenosa predstavljaju jedan od najčešćih mehanizama prikrivanja stvarnog porijekla imovine, zbog čega su od ključnog značaja za rad istraživačkih novinara, civilnog sektora i institucija koje se bave borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Sličan obrazac MANS je dokumentovao i u slučaju porodice bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nepravosnažno osuđene za protivzakoniti uticaj, primanje mita i uticanje na sudske oduke, gdje je istraživanje pokazalo da je porodica Medenica od kuma stekla vrijedne nekretnine u Kolašinu kroz pravne aranžmane koji su uključivali poklon placa i izgradnju kuće procijenjene na najmanje 125 hiljada eura. Upravo analiza takvih “kumovskih poklona”, prenosa i kasnijih transformacija imovine otvorila je ozbiljna pitanja o stvarnom porijeklu imovine i mogućem prikrivanju koristi kroz formalno dozvoljene pravne poslove.
MANS je ranije dokumentovao i slučaj u kojem je Vesna Medenica propustila da prijavi prihod svog sina od oko 215 hiljada eura, pri čemu su upravo porodične finansijske veze i prenosi novca predstavljali ključni element za razumijevanje ukupnog imovinskog stanja i mogućih neprijavljenih koristi unutar porodičnog domaćinstva. Takvi slučajevi jasno pokazuju da se potencijalno koruptivni obrasci veoma često ne ogledaju samo kroz direktnu kupovinu imovine, već upravo kroz mrežu porodičnih, kumovskih i povezanih odnosa preko kojih se vrše prenosi imovine, novca ili drugih koristi.
Upravo analiza takvih imovinskih transformacija omogućava istraživačima, medijima i civilnom sektoru da identifikuju potencijalne obrasce prikrivanja stvarnog vlasništva, porijekla imovine, sukoba interesa i povezanosti između javnih funkcionera, članova njihovih porodica i poslovnih struktura koje su godinama bile predmet javnih kontroverzi.
Da je tada bila primijenjena logika sadržana u predmetnom zapisniku Agencije za zaštitu ličnih podataka, značajan dio tih podataka mogao bi biti proglašen nedopuštenim zadiranjem u privatnu i porodičnu sferu, iako se radilo o informacijama iz javnih registara i o temi od nesumnjivog javnog interesa.
Slobodna i otvorena javna rasprava o porijeklu imovine, sumnjama na korupciju i posljedicama koruptivnog ponašanja predstavlja jednu od ključnih demokratskih tekovina koje Crna Gora mora nastaviti da razvija, posebno u završnoj fazi evropskih integracija. Svako pravno tumačenje koje može proizvesti efekat zastrašivanja medija, istraživača i civilnog sektora mora biti predmet ozbiljne stručne i javne rasprave.
MANS zato smatra da ovakvo postupanje Agencije za zaštitu ličnih podataka ne smije postati praksa, jer bi dugoročno moglo značajno ograničiti mogućnost javnosti da kontroliše imovinu, interese i moguće zloupotrebe javnih funkcionera i sa njima povezanih lica.
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora
MANS
