Više je nego očigledno da DPS već duže vrijeme koristi navodnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala za obračun sa protivnicima, pa čak i kada oni dolaze iz redova sopstvene partije ili koalicije. S tim u vezi, nema ni najmanje sumnje da su u SDP-u bili svjesni i tog scenarija u slučaju da u potpunosti otkažu poslušnost DPS-u, te da je to, pored brojnih funkcija koje su sada “osvojili”, bio jedan od presudnih razloga za vraćanje pod okrilje starog koalicionog partnera.
Ovo tim prije jer su pojedini kadrovi SDP-a itekako koristili poziciju partije na vlasti kako bi zaštitili sebe i članove svojih porodica od krivične odgovornosti za prljave poslove u koje su bili uključeni.
Jedan od najglasnijih zagovornika nastavka koaliranja sa DPS-om je svakako bio Vujica Lazović, aktuelni potpredsjendik Vlade i Ministar za informacione tehnologije. Vujović je proteklih godina zauzimao veoma odgovorne državne funkcije, uključujući i one koje su se odnosile na privatizaciju državne imovine i preduzeća.
Kada se ima u vidu dosadašnja karijera Lazovića, nije teško dokučiti zbog čega se ovaj visoki funkcioner SDP-a toliko zalagao da ta partija ostane uz “skute” DPS-a. Naime, javnost Crne Gore nije nikada do kraja upoznata sa načinom na koji se sada već propala kompanija CUBUS LUX uspjela da “ubijedi” Vujicu Lazovića da je ona baš najkredibilniji strateški partner za zakup uvale Valdanos, iako je sva zvanična dokumentacija ukazivala da se radi o sumnjivom investitoru. Nadležni tužilac nikada nije ispitao sumnje u korupciji uz pomoć koje su predstavnici CUBUS LUX-a dobili naklonost Lazovića za zaključenje spornog ugovora za Valdanos.
Slična je situacija i sa brojnim tenderima u kojima je bilo uključeno njegovo Ministarstvo za informacione tehnologije, gdje takođe već godinama ne postoji niti minimum volje tužilaštva da provjeri rad Lazovića. Pored ovih, MANS je zbog sumnji u rad Lazovića prethodnih godina podnio brojne krivične prijave, uključujući i onu koja se odnosila na privatizaciju hotela AS, te nesprovođenja nadzora nad implementacijom tog ugovora.
Aktuelni potredsjednik Vlade može samo i isključivo da zahvali DPS-u što je još uvijek na slobodi, jer da se nalazimo u iole uređenijoj zemlju u kojoj tužilaštvo nije pod potpunom kontrolom političke elite, odavno bi odgovarao za ono što je do sada uradio obavljajući brojne javne funkcije.
Drugi zagovornik vraćanja SDP-a DPS-u je bio Jusuf Kalamperović, i pored toga što je javno govorio o tome kako DPS i u kojem procentu krade glasove na izborima. Prihvatljivost takvog ponašanja DPS-a kod Kalamperovića nije uzrokovana time što on “ne zna” da nije dozvoljeno krasti glasove i zloupotrebljavi javne fondove u partijske svrhe, već prije svega zato što su i Kalamperović i njegova porodica itekako koristili koaliciju sa DPS-om kako bi se obogatili na nelegalnim poslovima.
MANS je već istraživao poslove Kalamperovićevog brata sa bivšim barskim DPS gradonačelnikom Žarkom Pavićevićem i po osnovu toga podnosio krivične prijave zbog nelegalne gradnje. Samo zahvaljući vezama u ministarstvu urbanizma i nadležnoj inspekciji, ali i barskoj Opštini porodica Kalamperović je uspjela da legalizuje stambeni kompleks u Baru višemilionske vrijednosti, a zahvaljujući tužilaštvu i da u potpunosti izbjegne krivičnu odgovornost za nelegalnu gradnju i moguću korupciju.
Ovo su samo neki od primjera koji govore o tome koliko je kadar SDP-a bio u mogućnosti da slobodno odlučuje o tome da li će ili neće u koaliciju sa DPS-om. Nažalost, još jednom je lični i partijski interes imao prevagu nad javnim interesom, što je u krajnjem dovelo do toga da je i ukupan izborni rezultat zavisio od političara koji svoju poziciju koriste za nezakonito bogaćenje.
Stoga je bilo teško za očekivati da će političari koji su opterećeni brojnim ličnim hipotekama iz svoje prošlosti donijeti bilo koju drugu odluku do one koja im garantuje još koji mandat i još koju godinu na slobodi bez krivičnog procesuiranja.
Dejan Milovac
MANS
