Odluka Predsjednika Crne Gore da danas raspiše parlamentarne izbore, koji će se održati 16. oktobra 2016. godine ne predstavlja doprinos povećanju povjerenja u izborni proces, jer je ta odluka donijeta bez javnih konsultacija sa institucijama koje, u ovom trenutku, nisu spremne da izborno zakonodavstvo u potpunosti sprovedu.
Veoma je sporno što je Vujanović Odluku o raspisivanju izbora donio iza zatvorenih vrata, a da crnogorska javnost i institucije zadužene za sprovođenje izbornog procesa i njegovu kontrolu o tome saznaju iz medija. Umjesto toga, Predsjednik je trebao da sprovede javne i transparentne konsultacije sa svim subjektima koji treba da doprinesu organizovanju slobodnih i fer izbora, i da na osnovu toga donese informisanu odluku, baziranu na svim relevantnim činjenicama.
Državna izborna komisija, kao ključni organ za sprovođenje izbornog procesa, dočekala je nespremna raspisivanje izbora, jer pravni okvir koji defniše izborne radnje nije zaokružen, posebno u dijelu neadekvatnih podzakonskih akata. Za ovo je najveći krivac predsjednik te institucije Budimir Šaranović koji već mjesecima opstruira efikasan rad Komisije po ovom, ali i po svim drugim pitanjima. Naime, MANS još od februara ove godine, prije održavanja testnih lokalnih izbora u Tivtu, pokušava da obezbijedi da DIK izmijeni podzakonska akta i obezbijedi valjano sprovođenje izbornog procesa, što Šaranović u kontinuitetu ignoriše i opstruira na sve moguće načine.
Tako će građani Crne Gore na nove parlamentarne izbore da idu sa hipotekom, jer i dalje ne postoji pravno uređena procedura za utvrđivanje navoda iz prigovora za povredu biračkog prava, iako se radi o jedinom institutu kojim se štiti zakonitost izbornog procesa. Zbog toga, opet ćemo imati praksu sa prethodnih izbora da se o prigovorima odlučuje na osnovu političkog preglasavanja a ne na osnovu dokaza, korišćenjem većine koju vladajuća struktura ima u organima za sprovođenje izbora, i to samo zato što ne postoji procedura kojom bi se ovo postupanje uredilo.
Štaviše, zbog činjenice da podzakonska akta DIK-a nisu na vrijeme unaprijeđena, organi za sprovođenje izbora susrešće se sa nizom odredbi koje u praksi nije moguće adekvatno primijeniti, za što odgovornost takođe primarno leži na Šaranoviću.
Ovi problemi su se mogli prevazići usvajanjem predloga za izmjene podzakonskih akata koje je sacinila Radna grupa koju je uspostavio MANS sa drugim NVO i predstavnicima većine parlamentarnih političkih partija, ali sada to neće biti moguće, imajući u vidu da se pravni okvir koji definiše izborni proces ne smije mijenjati nakon što se izbori raspišu.
Ništa bolja nije situacija ni sa Agencijom za sprječavanje korupcije, koja od današnjeg dana treba da krene u sprovođenje svih aktivnosti kontrole zloupotrebe javnih resursa za potrebe izbornih kampanja, za što ne postoji ni minimum spremnosti. Naime, samo na poslednjem slučaju „Ramada“ ova Agencija je pokazala da nije spremna da zaštiti jednog jedinog zviždača koji ukazuje na zloupotrebe javnih fondova od strane jedne partije, pa je sasvim jasno da to neće činiti ni sada kada mora da prati sve zloupotrebe svih državnih i lokalnih organa.
Na kraju, izbog članova koordinacionog tijela MUP-a za praćenje implementacije izbornog zakonodavstva je više od mjesec dana opstruiran od strane predsjednika DIK-a i Skupštine, zbog čega ovo tijelo tek treba da u punom kapacitetu počne da vrši svoje obaveze u dijelu monitoringa obaveza MUP-a u izbornom procesu, pa bi puno bolje bilo da su izbori raspisani nakon njegove kompletne institucionalizacije.
Sve ovo ukazuje na to koliko je bilo važno da prije donošenja Odluke o raspisivanju izbora Predsjednik Crne Gore održi javne konsultacije sa svim činiocima izbornog procesa, a da tek onda raspiše izbpre, u i to u trenutku kada postoji veća vjerovatnoća da će nadležne institucije moći da urade posao koji se od njih očekuje na adekvatan način.
Ne sporeći činjenicu da je dobro da izborne radnje, ali i njihova kontrola, što prije počnu da se sprovode, što se postiže raspisivanjem izbora, Odluka Predsjednika da to danas učini može biti veoma kontra-produktivna sa aspekta povjerenja u izborni proces, jer se nalazimo u situaciji kada nadležne institucije nisu u stanju da svoje obaveze u potpunosti i do kraja ispune.
Vuk Maraš
Direktor Monitoring programa
