Vlasnik firme „Carine“ Čedomir Popović je prilikom prodaje dijela zemljišta nekadašnjeg hotelsko-turističkog preduzeća „Južni Jadran“ u Herceg Novom grubo obmanuo kupca, ruskog državljanina Borisa Genadija, tvrdeći da je za pomenuto zemljište platio tržišnu naknadu, pokazuju podaci iz ugovora o prodaji do kojeg je došao Istraživački centar MANS-a.
Ugovor (PDF), vrijedan 12 miliona eura, je sa Genadijem potpisan u maju 2013. godine, iako država Crna Gora Popoviću već godinama osporava da nije platio stvarnu cijenu nekretnina u postupku privatizacije. Sam iznos za koji je prodato sporno zemljište, kada se uporedi sa cijenom po kojoj ga je Popović kupio od države, dovoljno govori o tome koliko je bila „pravedna“ privatizacija „Južnog Jadrana“.
Nakon sklapanja ovakvog ugovora, nema ni najmanje sumnje da je privatizacija imala za cilj gašenje tog preduzeća i njegovo rasprčavanje kroz prodaju vrijedne imovine, što je za posledicu imalo kršenje brojnih zakona i ostavljanje radnika te kompanije bez posla. Umjesto da Vlada stvori zakonski okvir koji će spriječiti ovakvo ponašanje tajkuna i povezanih lica, u najnovijem predlogu zakona o stečaju imamo rješenja gdje se glavni krivci za ovakvo stanje ne samo oslobađaju odgovornosti, već im se daju nova ovlašćenja.
Prema zvaničnim podacima, Popović je u maju 2013. godine sa tivatskom firmom „Imperio Holdings Limited“, koja je u vlasništvu Borisova Genadija, zaključio kupoprodajni ugovor kojim je za 12 miliona eura prodao oko 11,5 hiljada kvadrata zemljišta na lokaciji Lazaret u Herceg Novom, sa nizom manjih objekata koji se nalaze na tom zemljištu.
Ugovorom je Popović garantovao kupcu da zemljište koje prodaje „ne predstavlja zemljište stečeno u postupku privatizacije ili stečaja za koje nije plaćena tržišna naknada“, iako upravo plaćanje tržišne cijene predstavlja dugogodišnji predmet spora sa državnim organima. Upis svojine „Carina“ nad imovinom hercegnovske kompanije godinama je predmet sudskih postupaka koji su pokretali tužilaštvo i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa, a neki ni do danas nijesu okončani. Zaštitnik osporava da su „Carine“ platile tržišnu naknadu, što je uslov za upis svojine u slučaju privatizacije, te da se dio nekretnina nalazi u zoni morskog dobra, koje je u državnoj svojini.
Popović je još 2001. godine kupio 30 odsto vlasništva u „Južnom Jadranu“, kada je na sumnjivoj aukciji Savjeta za privatizaciju za paket akcija izdvojio nepunih 250 hiljada njemačkih maraka, odnosno jednu akciju je plaćao dvije marke, iako je nominalna vrijednost jedne akcije iznosila 40 maraka. Do 2006. godine Popović je, kupujući na berzi akcije radnika i ostalih akcionara, došao do 94 odsto vlasništva.
Iste godine „Južni Jadran“ i „Carine“ su zaključile ugovor o izmirenju duga, kojim je hercegnovsko preduzeće prenijelo svoje nekretnine na „Carine“ zbog duga od nepunih pet miliona eura. Nejasno je da li se radilo o fiktivnom dugu između kompanija istog vlasnika, ali je veoma sporno da je vrijednost zemljišta od gotovo 100 hiljada kvadrata i 12 hiljada kvadrata objekata, procijenjena na samo 3,5 miliona eura.
Tržišna vrijednost nekretnina „Južnog Jadrana“ je nesporno veća, što je uostalom potvrdio i ugovor o prodaji zemljišta na lokaciji Lazaret ruskom kupcu, kojim je samo dio imovine preduzeća, odnosno oko 11,5 hiljada kvadrata prodato za 12 miliona eura.
Popović je 2008. godine pokrenuo postupak za likvidaciju „Južnog Jadrana“, dok manjinski akcionari i radnici godinama od nadležnih državnih organa traže da se ugovor sa „Carinama“ poništi.
Popović unaprijed znao odluku Vrhovnog suda?
Ono što je posebno zanimljivo u ugovoru o prodaji lokacije Lazaret jeste to što je Popović garantovao kupcu da će do kraja 2013. godine iz katastra biti izvršeno brisanje zabilježbe spora pred Vrhovnim sudom, koji je ranije pokrenula Poljoprivredna korporacija iz Beograda, tvrdeći da je pravni prethodnik imovine „Južnog Jadrana“ i tražeći od hercegnovske kompanije odštetu od 20 miliona eura.
Nejasno je kako je Popović unaprijed znao kakva može biti odluka Vrhovnog suda, dok u najmanju ruku neuobičajenu poslovnu praksu predstavlja i ugovorna odredba kojom Borisov Genadij pristaje da „Carine“ zadrže kaparu od milion eura, ukoliko ugovor bude raskinut jer on nije isplatio ugovorenu cijenu. Nije poznato da li je Uprava za sprečavanje pranja novca provjeravala porijeklo novca kupca.
Istraživački centar MANS-a
