U Upravnom sudu sjutra će biti održano ročište po tužbi MANS-a protiv Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte za poništenje odluke Savjeta iz januara ove godine, kojom je privatizacije 13 preduzeća proglasio tajnom, uz nemušto obrazloženje da dokumentacija za te privatizacije sadrži podatke čijim bi objavljivanjem nastupile štetne posledice po bezbjednost i interese Crne Gore.
Savjet za privatizaciju je odlukom period tajnosti utvrdio na pet godina. MANS je više puta saopštio da sumnja da se iza kontroverzne odluke Vladinog tijela krije namjera da se daleko od očiju javnosti preostala državna preduzeća lakše rasprodaju ispod svake tržišne vrijednosti i poklone sumnjivim osobama i kompanijama.
Na listi preduzeća čija je privatizacija proglašena tajnom nalaze se: Institut Simo Milošević iz Igala, Montecargo Podgorica, Montenegro Airlines Podgorica, Budvanska rivijera, Ulcinjska rivijera, Institut crne metalurgije iz Nikšića, Poliex Berane, Pošta Crne Gore, Novi duvanski kombinat Podgorica, Montenegro Defence Industry Podgorica, Hotel Park u Herceg Novom, Lokalitet Gornji Ibar u Rožajama, kao i kompletni pregovarački postupak između Vlade sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) i italijanskom kompanijom A2A u vezi usaglašavanja novog upravljačkog ugovora.
Zvanični podaci pokazuju da je u ovih 13 preduzeća zaposleno blizu pet i po hiljada ljudi, dok je ukupna vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme, koja je prikazana u njihovim finansijskim izvještajima na kraju 2014. godine iznosila 1,3 milijardi eura. Stvarna vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme je realno veća, jer su za neka od njih, poput Instituta Simo Milošević, procjene vrijednosti imovine rađene sredinom devedesetih godina.
Imajući ovo u vidu, nesporan je interes zaposlenih da imaju pristup svim podacima pod kojim uslovima, kome i za koliko novca Vlada namjerava da proda njihove kompanije, ali i ukupne javnosti s obzirom da se radi o preduzećima u većinski državnom vlasništvu.
Vlada je u međuvremenu donijela odluke o prodaji nekoliko preduzeća sa liste 13 kompanija čije je privatizacije proglasila tajnom, a način na koji je to uradila ostavlja ogroman prostor za sumnju da je nastavila poklanjanje vrijedne imovine sumnjivim investitorima i domaćim tajkunima.
Tako su u toku završne aktivnosti na potpisivanju kupoprodajnog ugovora za Institut Simo Milošević, u kojem Vlada većinski paket akcija prodaje za 10 miliona, iako se tržišna vrijednost kompanije može procijeniti na blizu 200 miliona. Vlada do danas nije objavila reference britanskog konzorcijuma kojem prodaje svoj paket akcija, a kojeg čini više povezanih firmi koje su osnovane sa beznačajnim kapitalom od nekoliko desetina hiljada funti.
Takođe, javnosti još nije predočeno šta su garancije za investicioni program budućeg kupca, dok su odredbe nacrta kupoprodajnog ugovora za Institit Simo Milošević pokazale da se po štetnosti može svrstati u rang sa ugovorom za prodaju Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).
Pored toga, i hotel Park u Herceg Novom prodat je Čedomiru Popoviću za 2,2 miliona eura, iako je prije nekoliko godina imovina tog hotelskog objekta procijenjena na oko 7,3 miliona eura. Ovaj podgorički tajkun je svojevremno na sličan način došao do vrijedne imovine nekada renomirane turističke kompanije „Južni Jadran“ iz Herceg Novog, čije je radnike ostavio na ulici, a naknadno počeo sa rasprodajom vrijednih nekretnina, pri tome višestruko zarađujući.
Popović je poznat i po aferi prodaje vrijednih građevinskih parcela u Glavnom gradu, odnosno poslu kojeg državno tužilaštvo istražuje kako bi utvrdilo osnovanost sumnji da je u tajnom dilu sa bivšim gradonačelnikom Miomirom Mugošom oštećen gradski budžet za 11 miliona eura.
Vlada je prodala i vojnu kompaniju „Montenegro Defence Industry“ izraelsko-srpskom konzorcijumu, koji mediji povezuju sa osobom osumnjičenom za šverc oružja i pranje novca, dok je u isto vrijeme prodata i druga vojna kompanija – „Poliex“ iz Berana, koja se bavi proizvodnjom eksploziva.
Oblast privatizacije je jedna od najosjetljivijih na korupciju, a brojna crnogorska preduzeća u protekle dvije decenije rasprodata su u bescjenje, dok su hiljade radnika završile na ulici. Novi vlasnici ne samo da nijesu uložili u kupljene firme, već su nerijetko pokazali da im je jedini motiv bio da dođu do nekretnina, koje su kasnije preprodavali po enormnim cijenama i papreno zarađivali.
Podsjećamo da su prodaje svih velikih preduzeća, od Telekoma, preko Kombinata aluminijuma, do dokapitalizacije EPCG, obilježene skandalima i sumnjama u korupciju, a crnogorski građani i danas osjećaju pogubne posljedice tih Vladinih odluka kroz različite fiskalne izdatke, poput povećanja poreza, uvođenja različitih taksi, smanjenja penzija ili zamrzavanja plati.
Ročište za glavnu raspravu u Upravnom sudu biće održano sjutra u 10:00 časova.
MANS
